Mladi hafiz Eldin Čolić, što je prvi je hafiz u Žepču nakon Drugog svjetskog rata.
Veliki vjetar u leđa hafizu Eldinu je njegov otac Dino, o kome donosimo jedan emotivan tekst preuzet sa društvenih mreža:
Dino je rastao sam…
Bez majke i bez oca, malo kod nane malo kod rodbine…Sa petnaest godina završio u žepačkom logoru i preživio.
Oženio se i zaposlio u rudnik.
Jama, čelo…teški fizički poslovi.
Nekoliko godina poslije nesreća u rudniku i Dino ostaje nepokretan.
Kao da je život želio da ga potpuno slomi.
Godine surove borbe za zdravlje, besparica i troje djece koja odrastaju i žele sve što žele i ostala djeca.
Eh, sada pitam sve one koji znaju Dinu.
Jeste li ikada na njegovom nurli licu vidjeli tragove patnje?
Jeste li ikada osjetili da on nema….
Danas, svako od nas ko je imao čast prisustvovati hafiskoj dovi u Žepču, hafiskoj dovi drugog Dininog djeteta, prvoj hafiskoj dovi u Žepču od Drugog svjetskog rata…danas je svako od nas ponaosob bio ponosan.
I Dinina kćerka je hafiza!
I eto još jednog dokaza da sve je do nas!
Jer, da smo drugačiji danas bi mnogo više pisali o ovome primjeru moralne čistote, vrline koja je dragulj u ovome vremenu lažnih autoriteta i vrijednosti.
Dječak, Hafiz Eldin Čolić odrastao je uz oca i majku uz koje se postaje hafiz…
A hafiz zna i čuva Kur’an napamet!
Sretno ti bilo plemiću među mladićima!
Hvala Dino, hvala Selma!
(Na fotografiji je hafiz Eldin, a sa njegove desne strane u kolicima je njegov babo Dino)
