Dodikovi posljednji pozivi na dijalog, ali uvjetovani benefitima koje bi za sebe isposlovao i koji bi ga amnestirali od krivične odgovornosti, do kraja su ogolili njegovo političko djelovanje. Sada bi građanima trebalo da bude jasno da se iza navodne zaštite srpskih nacionalnih interesa, izvornog Daytona i Republike Srpske, kriju lični interesi od građana odavno otuđene autokratske vlasti, koja ne preza od najradikalnijih poteza da zadrži pozicije moći i stečeni kapital
U protekle gotovo dvije decenije (od 2006. godine), od kada se SNSD na čelu s Miloradom Dodikom ustoličio na vlasti bh. entiteta Republika Srpska, i tek uz izuzetak jednog izbornog mandata participira u vlasti Bosne i Hercegovine, jedna od temeljnih političkih doktrina vlasti RS okupljene oko njega je teza o vraćanju na „izvorni Dayton“, piše Valterportal.
A to vraćanje na „izvorni Dayton“ značilo bi vraćanje sa države na entitete niza nadležnosti koje su prenesene u cilju ustrojstva BiH kao funkcionalne države. Od osnivanja Oružanih snaga BiH, preko državnog pravosuđa, SIPA-e, OSA-e, Državne granične službe (sadašnje Granične policije), indirektnih poreza (državnih carina), te niza državnih agencija.
Kako je Ashton spasila Dodika
Cilj svih tih zahtjeva bio je i ostao potpuno obesmišljavanje države, odnosno pripremanje terene za secesionističke odluke i raspad BiH. Ili ustrojstvo RS kao države u državi.
Prijetnje i obećanja o samostalnosti RS prvo su bile dio predizborne retorike SNSD-a, umotane u celofan ugroženosti, pa slijedom toga zaštite RS, odnosno srpskog naroda u BiH, ali bez konkretnih institucionalnih odluka.
Prve direktne akcije počele su napadom na državno pravosuđe 2011. godine. Ustavni sud BiH, Sud i Tužiteljstvo BiH, Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV) BiH posebna su kost u grlu. Otuda je, kao najavu obračuna s njima, odlukom Narodne skupštine RS u aprilu 2011. donijeta odluka o održavanju referenduma na kojem je RS trebala odbaciti ingerencije tih pravosudnih institucija. Kao razlozi za „planiranje referenduma“ navedeni su navodna pristrasnost pravosudnih institucija BiH, tvrdnja da su određene nadležnosti (uključujući pravosudne institucije na državnom nivou) nametnute od strane visokog predstavnika, bez saglasnosti entiteta. Referendum je trebao biti izraz protivljenja toj centralizaciji i „nametnutom“ sistemu.
Pitanje referenduma bilo bi vezano konkretno za prihvatanje ili odbacivanje nadležnosti državnog Suda i Tužilaštva BiH na teritoriji RS. Trebao je to biti prvi referendum u RS nakon rata, iako simboličkog karaktera, bez pravne snage da zaista promijeni strukturu vlasti.
Plan o referendumu izazvao je oštre reakcije međunarodne zajednice, posebno OHR-a, EU i SAD-a. Tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko zaprijetio je korištenjem bonskih ovlasti kako bi spriječio referendum, jer se smatrao prijetnjom Dejtonskom mirovnom sporazumu i suverenitetu BiH.
Referendum je, na kraju, povučen nakon pregovora s tadašnjom šeficom evropske diplomatije Catherine Ashton, koja je posjetila Banjaluku i dogovorila kompromis s vlastima RS. Umjesto referenduma, otvoren je „dijalog o pravosuđu“ između RS i institucija EU.
Mladen Bosić, zastupnik SDS-a u Predstavničkom domu Parlamenta BiH i bivši lider te stranke sjeća da je iza „velike priče“ o vraćanju nadležnosti stajala klasična politička trgovina Milorada Dodika. On podsjeća da je u tom periodu pred Tužiteljstvom BiH trajala istraga protiv Dodika, tada premijera RS, zbog brojnih zloupotreba javnih sredstava vezanih za izgradnju i opremanje zgrade Vlade RS.
„Neposredno po odustajanju od referenduma istraga je prebačena u nadležnost Specijalnog tužilaštva RS i vrlo brzo odbačena zbog nedostatka dokaza“, sjeća se Bosić.
Dodik je i tada, kao što je nastavio i svih narednih godina, s međunarodnom zajednicom vodio politiku „mrkve i štapa“, odnosno zatezanja političke situacije kako bi zauzvrat dobio benefite koji su imali najmanje veze sa zaštitom RS ili srpskog naroda.
Zakoni na zakone, sve do jednog su protuustavni
On je koristio referendumsku retoriku i za jačanje političke pozicije unutar RS — kao zaštitnik entitetskih interesa, često u konfrontaciji s institucijama u Sarajevu. Ovo mu je donijelo veliku podršku u javnosti, posebno među biračima sklonim narativu o ugroženosti RS.
„Kada se tome doda činjenica da vlast u rukama drži javni servis i veliki broj ostalih medija, a da je, posebno starija populacija upravo okrenuta RTRS-u, onda je jasno kakav utjecaj je vlast imala na stanovništvo. Pogotovo što se upravo preko takvih medija slala a i dalje šalje kontinuirana poruka da su svi koji ne misle kao vlast izdajnici, rušitelji RS-a, od opozicije do civilnog društva“, ističe Bosić.
Foto: Fena
Mladen Bosić
Obračun s BiH Dodikova vlast je nastavila sve naredne godine s većim ili manjim intenzitetom, a sve je kulminiralo 2022. godine usvajanjem Zakona o nepokretnoj imovini RS, koji je omogućavao je knjiženje državne imovine na teritoriji Republike Srpske.
Prvi put je usvojen u februaru 2022, ali je visoki predstavnik Christian Schmidt 12. aprila 2022. suspendovao njegovu primjenu. Ustavni sud BiH je 22. septembra 2022. zakon proglasio neustavnim, utvrdivši da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost da uređuje ovu pravnu materiju. U vezi s ovim zakonom treba istači da je tokom 2023. Vlada povukla iz procedure identičan tekst zakona, a premijer RS Radovan Višković rekao da povlačenje Prijedloga Zakona o nepokretnoj imovini nema nikakvu političku pozadinu.
Višković je tvrdio kako postoji već sličan Zakon koji ima privremenu mjeru kod Ustavnog suda BiH, te da je ovaj Prijedlog povučen kako i on ne bi slično završio. Na pitanje znači li to da Vlada RS poštuje odluke Ustavnog suda BiH, Višković je negativno odgovorio i poručio novinarima da „nisu dobro shvatili“.
Nakon toga zakon je ponovo usvojen u decembru 2023., ali je visoki predstavnik 27. februara 2025. ponovo suspendovao njegovu primjenu do konačne odluke Ustavnog suda BiH.
U međuvremenu, Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima RS usvojen je u oktobru 2021. i predviđao je uspostavu entitetske agencije za lijekove, čime bi se preuzela ovlašćenja od državne agencije. Ustavni sud BiH je 6. jula 2022. suspendovao primjenu ovog zakona do donošenja konačne odluke o njegovoj ustavnosti. Ovaj potez je izazvao zabrinutost zbog mogućeg stvaranja haosa na tržištu lijekova, jer bi uvoznici morali tražiti dozvole od obje agencije.
Ipak, primjena ovog zakona nikada nije počela, pa je i on sasvim izvjesno bio samo taktike razvlašćivanja države i političkih ucjena i trgovina.
Posljednji u nizu zakona kojima je vlast, a u cilju suzbijanja građanskih i medijskih sloboda, manipulirala je Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, poznatog kao zakon o „stranim agentima“. Ovaj zakon je izazvao brojne kritike javnosti, nevladinih organizacija i međunarodnih organizacija zbog zabrane političke aktivnosti nevladinih organizacija koje se finansiraju iz inostranstva. Vlada RS je povukla zakon iz procedure u maju 2024. bez dodatnog pojašnjenja, navodeći da će ga dodatno usaglasiti sa zakonima koje primjenjuju pojedine evropske zemlje.
Analitičari su tada upozoravali da je riječ o taktičkom potezu zbog kampanje za lanjske lokalne izbore, što se pokazalo tačnim. Jer je ovaj zakon, bez ikakve suštinske dorade, po hitnoj proceduri usvojen na samom početku marta ove godine, kada i ostali set antiustavnih zakona.
Konačni početak kraja Dodikovog režima
Kada je u pitanju Dodikov režim ali i Republika Srpska u cjelini, kontinuirane prijetnje prema BiH i njenim nadležnostima i institucijama uvijek su bile dio strategije za mobilizaciju glasačkog tijela. I to je kontinuitet oličen u činjenici da je svaki saziv Narodne skupštine u protekle dvije decenije održavao više posebnih nego redovnih sjednica. Na njima je usvojeno bezbroj zaključaka i deklaracija koje nisu imala pravnu snagu, njihovi donosioci slijedom toga nisu ni mogli biti sankcionisani, ali su ostvarivale cilj – držali su državu u stalnom stanju povišenih političkih tenzija i izazivanja straha kod stanovništva.
I ma koliko su glasači svih ovih godina nagrađivali takvu politiku, ona je u konačnici rezultirala masovnim ekonomskim migracijama i istovremenim siromaštvom, kao i ekonomskom dubiozom ovog bh. entiteta.
Stoga nikoga i ne treba iznenaditi što je, nakon prvostepene presude Dodiku pred Sudom BiH zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika, vlast RS krenula na institucionalno rušenje BiH.
Od zadnjih dana februara do polovine marta ove godine poslanici vladajuće većine usvojili su set zakona kojima je izvršen udar na sam ustavni poredak BiH. Krenulo se po istoj matrici kao i 2011., pa su se na redu našli Sud i Tužiteljstvo BiH, SIPA i Ustavni sud BiH.
I tu se nije stalo, jer je usvojen i nacrt novog ustava RS kojim se predviđa osnivanje vojske ovog entiteta, ukidaju mehanizmi zaštite, a time i načelo jednakopravnosti konstitutivnih naroda. Dodik je uz to zaprijetio i osnivanjem granične službe BiH.
„Danas situacija više nije ista kao u prethodnom periodu. Ovoga puta vlast RS-a otišla je korak dalje i tome svjedoči i istraga koja je pokrenuta protiv čelnih ljudi Republike Srpske“, ocijenio je Bosić.
No, on zaključuje da je ovoga puta pokušaj Dodikove trgovine neuspješan, je u BiH više nema partnere, ali ni podršku međunarodne zajednice da za oslobađanje od krivičnog gonjenja, kako je nudio, „privremeno stavi van snage zakone koje je usvojila Narodna skupština RS“.
Isto mišljenje dijeli i poliitčki analitičar Mladen Bubonjić.
„Dok se do sada takvo djelovanje tolerisalo i sve se moglo svesti na politički aspekt, sada su pređene sve crvene linije i više se ne može podvesti pod političku trgovinu. Ovdje je sada u pitanju pravni segment“, zaključuje Bubonjić.
Međutim, makar je RS donijela zakon kojim ne priznaje državni Sud i Tužiteljstvo, zanimljivo je da je Dodikov pravni tim ipak uložio žalbu na prvostepenu presudu Suda BiH, a što ponajbolje svjedoči o nekonzistentnosti vlasti RS i politike koju vodi Milorad Dodik.
Upravo Dodikovi posljednji pozivi na dijalog, ali uvjetovani benefitima koje bi za sebe isposlovao i koji bi ga amnestirali od bilo koje vrste krivične odgovornosti, do kraja su ogolili njegovo političko djelovanje. Sada bi, ukoliko žele gledati vlastitim očima, građanima trebalo da bude jasno da se iza navodne zaštite srpskih nacionalnih interesa, izvornog Daytona i Republike Srpske, kriju lični interesi od građana odavno otuđene autokratske vlasti, koja ne preza od najradikalnijih poteza da zadrži sve pozicije moći i stečeni kapital.
(Fokus.ba)
