Robert Tomić iz Posušja prokockao porodičnu kuću: “Svi kockari su lažovi”
Robert Tomić iz Posušja je punih deset godina bio ovisnik o kocki, a u tom paklu našao se kao 27-godišnjak kada je postao suvlasnik benzinske pumpe.
Odjednom je, kaže, u rukama imao veće sume novca, a kladiti se počeo iz znatiželje.
– Moji radnici su mi pokazali kako se kladi. Bio mi je to izazov. Međutim, u to sam ušao baš ekstremno. Nisam imao nikakvu mjeru. Igrao sam gotovo sve, od kladionica do ručnog pokera. Moja supruga i najbliži znali su da se kladim, mislili su da to radim iz zabave, ali za poker, koji sam igrao u društvu od nas sedam, osam po stanovima, nisu znali, jer sam im lagao. Svi kockari su strašni lažovi. Lagao sam sve i svakoga, izmišljao priče koje ne drže vodu – kaže nam Tomić u svojoj mučnoj priči o ovisnosti.
U jednom trenutku izašao je iz suvlasništva nad benzinskom pumpom, nakon čega je otvorio privatni biznis, ali kockati se nije prestao.
Dugovi su se, kaže, gomilali, jer je novac ulagao i sve više gubio. Bio je prisiljen i posuđivati novac, a zaduživao se i kod banaka. Zapravo, samo je sve više, govori, upadao u vrtlog začaranog kruga.
– Vrhunac svega je bio kada je banka uzela našu porodičnu kuću u Zagrebu, koju je napravio otac dvojici moje braće i meni. Svi smo imali po stan, ali, eto, ja sam prokockao i tu kuću, a braću poslao u podstanare – kaže Tomić.
Spas je pronašao u vjeri 2008. godine na jednom seminaru na Blidinju i od tada je, naglašava, „čist“, piše Avaz.
– Nisam imao neka očekivanja, ali kada je došao trenutak ispovijedi, pričao sam dva sata. Tu se desio prijelomni trenutak, jednostavno od tada nemam želju za klađenjem. I danas prisustvujem tim seminarima koje pohode i ljudi drugih vjera i nacija, jer kockaju i katolici, i pravoslavci, i muslimani – govori on.
Supruga nosila strašan teret
Supruga s kojom ima petero djece ga nije ostavila u toj borbi protiv ovisnosti.
– Nosila je strašan teret i iznijela ga. Ja uživam u svom radu, prelijep je osjećaj kad svojim rukama i žuljevima dođete do vlastitog prihoda. Ali najvažnije je da su mi braća oprostila. Nikad mi to što sam prokockao kuću nisu prigovorili. Pomogli su mi svojim oprostom – zaključuje Tomić.
Kaže da se 2008. godine počeo baviti rezbarstvom. Tada je, kaže, otkrio i taj svoj talent. Njegovo drveno raspelo krasilo je oltar na Koševu kada je 2015. godine papa Franjo pohodio BiH.