Safet Kešo, državni poslanik iz SDA, za naš list govori o krizi vlasti, bonskim ovlaštenjima, Čovićevim igrama i eventualnom ulasku u vlast stranke čiji je član
Koliko je dobro što se u najvećoj političkoj krizi u državi visoki predstavnik vratio bonskim ovlaštenjima? Mislite li da je realno očekivati da se Miloradu Dodiku zabrani učešće na izborima naredne godine?
– Sama činjenica da je Schmidt napokon posegnuo za bonskim ovlaštenjima jasan je pokazatelj ozbiljnosti krize, odnosno širenja opasnog političkog požara koji je potpalio secesionista Dodik, požara koji se razbuktava i koji u konačnici ugrožava mir i živote ljudi u Bosni i Hercegovini. Stoga se, uvjeren sam, moralo konačno reagirati.
Veze i fondovi
Prava je šteta što su sankcije kojima je Schmidt zabranio budžetsko finansiranje Dodikovog SNSD-a i Stevandićeve Ujedinjene srpske preblage i što kao takve predstavljaju čin kompromitacije i degradacije i bonskih ovlaštenja i visokog predstavnika osobno. Stoga očekujem da će ih razbahaćeni silnik kakav je Putinov gubernator Dodik ismijati u svom vulgarnom maniru i da će se Schmidtu još i narugati. Pored toga, ovakve će sankcije Dodiku samo pružiti priliku da demonstrira i dodatno oživi i iskoristi svoje poznate međunarodne veze sa Putinom, Orbanom i Vučićem, koji mu svaku sankcijama uskraćenu marku mogu desetostruko nadoknaditi iz fondova iz kojih ga, na to sve ukazuje, i finansiraju sve ove godine da radi protiv interesa Bosne i Hercegovine i cijele Evropske unije.
Što se tiče drugog dijela pitanja, Dodik je nesumnjivo odavno zaslužio da se njemu osobno potpuno zabrani političko djelovanje. Isto tako je i njegov SNSD potpuno sazreo da mu se izrekne mjera zabrane učešća na izborima naredne godine.
Da li je Christian Schmidt, uz podršku ambasadora PIC-a, taj koji treba deblokirati rad Doma naroda Bosne i Hercegovine, kako bi važni zakoni, poput onoga o platama i mjeriteljstvu, ugledali svjetlo dana?
– Nema sumnje da bi to bio najbrži način deblokade rada Doma naroda koju provodi SNSD uz podršku Čovića i HDZ-a. I ono katastrofalno malo zakona koje je vladajuća koalicija, posebno Vijeće ministara, jedva producirala i usvojila za vrijeme svog mandata (a to je ispod 10 posto od planiranih) završava svoje parlamentarno putovanje u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine, koji postaje ne samo “groblje zakona” nego i mjesto na kojem se praktično završava evropski put naše zemlje.
Kakvu igru igra Dragan Čović, koji očekuje podršku za izmjene Izbornog zakona po mjeri HDZ-a, a sve čini da do njih ne dođe?
– Na sceni su vrlo perfidne igre dvojca Čović-Dodik sa kormilarima u Zagrebu i Beogradu. Na sceni su sinhronizirane političke simultanke ispod čijeg se maskirnog ruha u konačnici kriju pokušaji realizacije velikodržavnih ciljeva iz historijski promašenog i pogubnog sporazuma Tuđman-Milošević o podjeli Bosne i Hercegovine. To je davno pročitana knjiga i nikakvi diplomatsko-politički manevri i retorički sedativi uglađenog “europejca” Čovića to ne mogu prikriti. Čovićevo čuvanje strateškog partnerstva s Dodikom u trenucima kada tom odmetnutom rušitelju ustavnog poretka naše zemlje mnoge evropske države uvode sankcije, može se objasniti jedino njihovom namjerom da se drže zajedno, te da jedan drugom pomognu u ostvarenju mračnih hegemonističkih snova iz Karađorđeva 1991. godine.
Međutim, upravo zbog tog potpuno pogrešnog partnerstva i kardinalno pogrešnih ciljeva, Čović mora znati da njihovo ostvarenje neće nikada dočekati. Za to bi mu bile potrebne izmjene i Ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. I koliko god mu servilna, bolesno vlastoljubiva i od interesa države potpuno otuđena trojka u tome bila spremna udovoljiti zarad očuvanja fotelja i budućeg koalicionog saveza sa HDZ-om, ima nas dovoljno u SDA i drugim partijama koji to nikada nećemo dozvoliti.
Čini li se i Vama, kao i Vašem kolegi iz Doma naroda PSBiH Safetu Softiću, da SIPA nije tek odradila pokušaj hapšenja Milorada Dodika kako bi se smanjio pritisak javnosti, već da je manje-više svima jasno kako predsjednik SNSD-a priziva incidente?
– Da budemo potpuno jasni – Milorad Dodik je već do ovog trenutka počinio čitavu seriju najtežih krivičnih djela dovoljnih za najmanje dvije doživotne robije i nema nikakve dileme da je on završio svoju političku karijeru za sva vremena. On je toga potpuno svjestan. Problem je u tome što taj čovjek krah svoje političke karijere vidi kao smrtnu opasnost za njegov poslovni, porodični i život uopće i što on neće birati sredstva da ostane barem na slobodi ako već ne može ostati na vlasti. Time se objašnjava stanje evidentne razgoropađenosti i psihičkog rastrojstva u koje je Dodik zapao i iz kojeg nekontrolirano napada, vrijeđa, grize i bjesomučno udara sve i svakoga.
Stoga vjerujem da će Milorad Dodik planski proizvoditi provokacije i konflikte kojima želi obeshrabriti SIPA i njene nalogodavce da krenu u njegovo hapšenje na ozbiljan i organiziran način. U slučaju ozbiljnog pristupa njegovom hapšenju, on to hapšenje ne bi mogao izbjeći. Zato nije teško pretpostaviti da bi Dodik pobjegao i sakrio se pod skute svojih mentora u Srbiji, Rusiji ili Mađarskoj, znajući da oko sebe nema dovoljno spremnih da ginu za njega.
Rastati se moramo
Na taj način bi se, da budem malo ironičan, obistinile i riječi Milorada Dodika da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu u tome “da se raziđemo”. Eto, kad već moramo, onda ćemo se “razići” ovako – on će otići na doživotnu robiju ili u doživotno bjekstvo van naše zemlje da kao stranac tamo daleko živi iluziju svoje slobode, a svi mi normalni ljudi ove zemlje ostat ćemo da u njoj živimo slobodno i da je gradimo zajedno!
Postoji li ikakva mogućnost da SDA postane dio vlasti do kraja ovog mandata, a ako postoji, pod kojim uslovima?
– Trenutno niti postoji ta mogućnost niti SDA ima takav plan. Jedina okolnost koja bi to mogla promijeniti jeste neko ekstremno vanredno stanje u kojem bi za državu bilo biti ili ne biti, ne daj Bože.
Vjerujete li u to da je državno Tužilaštvo sposobno pokrenuti i završiti otvorene predmete koji se tiču kriminala i korupcije članova i samog vrha SNSD-a?
– Potpuno sam uvjeren da ta vrsta sposobnosti, one stručne i operativne, postoji. Ali, u stručnoj sposobnosti tužilaca kod nas nikada i nije bio problem. Problem je do sada uvijek bio u nedostatku čvrste opredijeljenosti Tužilaštva da procesuira i okonča brojne predmete. Pritom treba naglasiti da ne bi smjelo faliti ni one svestrane i nedvosmislene podrške svih segmenata društva njihovom radu, njihovoj sigurnosti, njihovoj motiviranosti.
(Oslobodjenje)
