“Tada je to bilo oružjem u ratu, a danas se prava Hrvata štite političkim sredstvima”, kazao je.
Gost u programu RTVHB, medijskog glasila Čovićevog HDZ-a, bio je Domagoj Knežević, savjetnik šefa hrvatske diplomacije Gordana Grlić Radmana, piše “Slobodna Bosna”.
Knežević se osvrnuo se na nastanak paradržavne tvorevine “Hrvatske Republike Herceg-Bosne”.
„To su bile iznimno teške ratne okolnosti. Srpska ratna mašinerija držala je pod kontrolom preko 70% teritorija Bosne i Hercegovine. Hrvatske snage i Hrvati Bosne i Hercegovine su 1992. godine kroz formiranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane u biti spriječile slom BiH“, kazao je.
-Međunarodni mirovni planovi 1992. i 1993. nisu urodili plodom. Srpska strana nije željela odustati od okupiranog teritorija, muslimansko-bošnjačka strana bila je očekivano nezadovoljna s onim što joj je ponuđeno, jedino su Hrvati pristali kao i na sve mirovne međunarodne planove.
Te okolnosti su jasno ukazivale da treba naći nekakav format institucija koje bi legitimno zastupale interese Hrvata u BiH. Imali smo institucije Srpskog naroda, službeno Sarajevo provodilo je zaštitu bošnjačko-muslimanskih interesa. Preostalo je bilo stvoriti instituciju koja će moći pregovarati o budućnosti BiH, navodi Knežević.
-U rujnu 1993. jedinice Armije BiH pokušale su doći do Neuma, a to bi bilo katastrofa za hrvatski nacionalni interes. Predsjednik Tuđman govorio je međunarodnim predstavnicima da će se morati uključiti hrvatska vojska u obranu nacionalnog interesa, dakle tu bi Hrvatska bila prepolovljena na pola. Tuđman je od početka podržavao ideju Hrvatske Republike Herceg-Bosne, on je znao da netko mora pregovarati u ime bosansko-hercegovačkih Hrvata, kaže on.
-HRHB bila je legalno integrirana u institucije Federacije BiH. Hrvatska Republika Herceg-Bosna legalno je ugrađena u institucije koje i danas čine Bosnu i Hercegovinu. Institucije HRHB iznimno su doprinijele očuvanju statusa Hrvata kao političkog i konstitutivnog naroda.
Knežević za paradržavnu tvorevinu stvorenu s ciljem odcjepljenja od BiH danas tvrdi: „Herceg-Bosnu možemo gledati kao simbol borbe Hrvata za ravnopravnost. Tada je to bilo oružjem u ratu, a danas se prava Hrvata štite političkim sredstvima.“
“Slobodna Bosna” podsjeća na sudski epilog nakon ukidanja paradržave HRHB.
Osobe koje su sudski osuđene zbog uloge u stvaranju i vođenju paradržavne tvorevine Republike Herceg-Bosne:
Prema presudi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) od 29. maja 2013. godine, šestorica čelnika “Herceg-Bosne” osuđena su zbog ostvarivanja zajedničkog zločinačkog pothvata (JCE) s ciljem uklanjanja bošnjačkog stanovništva te uspostave hrvatskog entiteta u BiH.
Osuđeni su:
Jadranko Prlić – bivši predsjednik Vlade HVO / Republike Herceg-Bosne – osuđen na 25 godina zatvora.
Bruno Stojić – bivši ministar odbrane HVO – osuđen na 20 godina.
Slobodan Praljak – visoki zapovjednik HVO-a – osuđen na 20 godina.
Milivoj Petković – načelnik Stožera HVO – osuđen na 20 godina.
Valentin Ćorić – zapovjednik vojne policije HVO – osuđen na 16 godina.
Berislav Pušić – voditelj Ureda za razmjenu zarobljenika i detencijske strukture – osuđen na 10 godina.
Okvir presude:
ICTY je utvrdio da su počinitelji bili dio zajedničkog zločinačkog pothvata (JCE) usmjerenog na etničko čišćenje Bošnjaka s područja “Herceg-Bosne”, kroz deportacije, ubijanja, zatvaranja, mučenja, rušenje…
Žalbeno vijeće je većinu presuda potvrdilo, ukupan zbir izrečenih kazni iznosi 111 godina, dok je žalba pojedinih osuđenika odbijena ili djelomice usvojena bez utjecaja na glavnu odgovornost.
Dakle, ICTY je pravomoćno osudio šest visokih dužnosnika “Herceg-Bosne”: Jadranka Prlića (25 g), Brunu Stojića (20 g), Slobodana Praljka (20 g), Milivoja Petkovića (20 g), Valentina Ćorića (16 g) i Berislava Pušića (10 g). To su osobe direktno osuđene za odgovornost u formiranju i provođenju paradržavne tvorevine “Republike Herceg-Bosne”.