Politička scena u Bosni i Hercegovini ulazi u novu fazu nestabilnosti, obilježenu unutrašnjim sukobima, blokadama institucija i rastućim nepovjerenjem među ključnim političkim akterima. Posebna pažnja u posljednje vrijeme usmjerena je na poziciju lidera HDZ-a BiH Dragan Čović, koji se, prema ocjenama političkih analitičara, suočava s ozbiljnim izazovima i unutar vlastite stranke, ali i u širem koalicijskom okviru.
Bosna i Hercegovina se već duže vrijeme nalazi u stanju produžene političke krize. Iako formalno funkcioniše kao parlamentarna demokratija, u praksi su procesi donošenja odluka često blokirani ili svedeni na politička nadmudrivanja. Umjesto fokusiranja na reformske zakone i socioekonomska pitanja, političke stranke sve češće koriste zakonodavne inicijative kao sredstvo političke promocije i pritiska na protivnike.
Jedan od ključnih problema je poremećen odnos unutar aktuelnih koalicija. Raskid saradnje između sarajevske „Trojke“ i SNSD-a otvorio je prostor za pokušaje formiranja novih saveza, uključujući približavanje opozicionim strankama iz Republike Srpske. Međutim, takvi pokušaji do sada nisu rezultirali stabilnom većinom, već su dodatno produbili institucionalnu paralizu.
Vijeće ministara BiH već mjesecima djeluje s ograničenim kapacitetom, dok se sporovi oko imenovanja ministara i raspodjele nadležnosti ne rješavaju. Jedan od primjera je dugotrajna polemika oko imenovanja ministra sigurnosti, koja je postala simbol šireg političkog zastoja.
Dodatni sloj komplikacija dolazi s vrha vlasti. Predsjedništvo BiH, koje bi po Ustavu trebalo predstavljati ravnotežu između konstitutivnih naroda, sve češće djeluje neusklađeno. Posebno se u javnosti ističu nastupi Željko Komšić, koji svojim izjavama i političkim stavovima izaziva snažne reakcije, naročito među hrvatskim političkim predstavnicima.
Komšić zagovara koncept snažnije građanske države i otvoreno kritikuje postojeći dejtonski model konstitutivnosti naroda. Njegovi istupi, iako podržani dijelom javnosti, istovremeno produbljuju političke podjele i izazivaju strahove kod onih koji smatraju da bi takav pristup mogao dovesti do majorizacije jednog naroda nad drugima.
S druge strane, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović u svojim nastupima insistira na jačanju državnih institucija, suvereniteta i međunarodne podrške Bosni i Hercegovini, uključujući i ulogu visokog predstavnika. Ipak, kritičari upozoravaju da se bez unutrašnjeg političkog dogovora takvi ciljevi teško mogu ostvariti.
U takvom ambijentu, sve se češće postavlja pitanje budućih političkih poteza Dragana Čovića, uključujući i mogućnost njegove kandidature za člana Predsjedništva BiH. Takav potez bi, smatraju analitičari, mogao značajno uticati na političke odnose u zemlji, ali i dodatno zaoštriti već složene odnose među političkim blokovima.
Bosna i Hercegovina se tako nalazi na prekretnici, opterećena naslijeđem dugogodišnjih političkih sukoba i nedostatkom konsenzusa o njenom budućem uređenju. Kako će se aktuelna kriza razriješiti i hoće li politički lideri pronaći minimum zajedničkog interesa, ostaje jedno od ključnih pitanja uoči narednih izbornih ciklusa.
