Ognjen Bodiroga, član SDS održao je u Narodnoj skupštini RS-a skandalozan, sramotan i očajan govor u kojem je održao pseudohistorijsko-nacionalističku “lekciju”, ali i dirao u ranu prijedorskih bijelih traka i pokušao negirati jedan od najužasnijih zločina protekle agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Bodiroga je u diskusiji između ostalog tvrdio da se institucije kulture u RS-u ne bave “očuvanjem kulturnog identiteta Srba”, a onda je započeo s navođenjem niza historijskih mitova čija je jedina uloga da raspaljuje osjećaje narodnih masa i stvara mržnju, a ne doprinosi bilo kakvim civilizacijskim tekovinama koje bi trebale biti u fokusu. Bodiroga je zaboravio da je svijet već prošao prvu četvrtinu 21. stoljeća, te održao govor koji bi se teško uklopio i u norme 19. stoljeća.
Kritikovao je Bodiroga Narodno pozorište RS-a zbog toga što je ugostilo Sarajevski ratni teatar, ali teško je zaista vjerovati da osoba s nastupom Bodiroge posjećuje pozorište ili barem prolazi u blizini njega.
Negirao je opsadu Sarajeva i tvrdio da je SARTR nastao na “propagandi i lažnom narativu o ratu” i poručio da je nedopustivo da se desilo.
Poslaniku SDS-a smeta i latinica pa je kritikovao pozorište jer su manifestaciju Petar Kočić promovisali na latinici. Nastavio se Bodiroga u svome obraćanju baviti latinicom, pa se nadati da će se njegova radoznalost nastaviti i da će ukoliko je ne zna i savladati ovo pismo koje koristi veći dio čovječanstva.
“Ono na što posebno treba obratiti pažnju je očuvanje srpskog srednjovjekovnog kulturnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini. Iako su Srbi jedini historijski narod na ovim prostorima, u posljednje vrijeme ne mogu da primijetim da nam historiju prisvajaju narodi koji su nastali u posljednjih stotinjak godina. To je jednostavno historijska činjenica. O tome su pisali i naši historičari i društveni radnici u svom apelu o očuvanju kulturnog naslijeđa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, kazao je Bodiroga.
Naravno da su lekcije o “jedinom historijskom narodu” jednostavno rečene gluposti, ali ih ne treba odbaciti kao takve jer su to opasne gluposti koje dovode do radikalizacije stanovništva i stvaraju atmosferu koja je devedesetih godina dovela do opravdanja za brojne zločine.
“Moram da kažem da se preispitaju projekti koji se rade u saradnji s organizacijama kao što su Mak Dizdar iz Stoca, Udruženje građana Rusar iz Prijedora i Bosanski kulturni centar. Radi se o organizacijama koje sa skrivenim političkim ciljevima tumače srednjovjekovnu prošlost Bosne i Hercegovine na neistinit način sve kako bi izgradili neki zajednički bosanski identitet”, kazao je Bodiroga postavljajući se očito kao neki autoritet za historijsku istinu, a otkrivajući sebe kao sitnog političkog mešetara čija je sudbina boravak u opoziciji bez mogućnosti da proizvede neku vlastitu političku misao odmaknutu od stogodišnjih šatorskih banalnosti.
Bodirogi je smetala i historijska uloga četnika u Drugom svjetskom ratu, te je insistirao na tome da su i četnici antifašistički pokret.
Nakon ovog već skandaloznog izlaganja, uslijedio je onaj sramotni, necivilizacijski dio u kojem je Bodiroga negirao zločine u Prijedoru i nametanje nošenja bijelih traka bošnjačkom stanovništvu 1992. godine.
“Ovdje bih istakao jednu problematičnu manifestaciju, Bijele trake u Prijedoru. Radi se o tome da u Prijedoru Bošnjaci organizuju ovu manifestaciju gdje se okupljaju i nose bijele trake tako da šalju neku sliku u svijetu kako su Bošnjaci u Prijedoru bili primorani da nose bijele trake u toku rata. Ja mislim da za ovo ne postoje nikakvi dokazi, a nije mi jasno zašto grad Prijedor na kraju odobrava ovakvu manifestaciju, mislim da o tome treba razmisliti”, naveo je Bodiroga.
“Ja mislim” je jako pretenciozna izjava od Bodiroge, ali radi se o negiranju zločina koji su između ostalog dokazani i pred Sudom u Hagu.
U presudi bivšem ministru unutrašnjih poslova Republike Srpske Mići Stanišiću i nekadašnjem načelniku Centra službi bezbjednosti u Banja Luci Stojanu Župljaninu navodi se da su “Muslimani i Hrvati morali da izvjese bijele zastave na prozorima i nose bijele trake na rukama”.
Naredba o bijelim trakama se navodi i u presudama za zločine počinjene u logorima u Prijedoru u kojima su osuđeni Miroslav Kvočka, Dragoljub Prcać, Mlađo Radić, Zoran Žigić i Milojica Kos.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine bi moglo, da radi, po službenoj dužnosti pokrenuti istragu i utvrditi da u ovom izlaganju postoje elementi negiranja ratnih zločina, ali i širenja međunacionalne mržnje.
data-nosnippet>