Još kao šesnaestogodišnjak, Milorad Dodik pokazao je odlučnost i osjećaj za pravdu koji će ga, kako se kasnije ispostavilo, pratiti tokom cijelog života.
Učenik tadašnjeg Poljoprivredno-tehnološkog školskog centra u Banjoj Luci, Dodik se u prvom razredu usprotivio postupku profesora koji je, kako kaže izvor blizak njegovim bivšim školskim drugovima, bio nepravedan prema njegovom kolegi Bori Glamočaninu. Ovako pišu mediji iz Srbije, te objašnjavaju:
Naime, Glamočanin je jednog jutra zakasnio na prvi čas jer mu je voz iz Sanskog Mosta kasnio. Došao je 15 minuta nakon početka časa i objasnio razlog kašnjenja. Profesor nije prihvatio opravdanje, dao mu je jedinicu i poručio: “Vidimo se u avgustu.”
Tada je Dodik ustao i rekao:
“Profesore, ne možete mu dati jedinicu, već samo neopravdan čas!”
Profesor, iznerviran što ga je učenik prekinuo, odgovorio mu je:
“Idi i ti van, i tebi jedan za kraj godine. Vidimo se u avgustu.”
Dodik je zatim odlučno uzeo torbu i rekao:
“Neću više ni ići u ovu školu”,
nakon čega je napustio učionicu.
U narednoj školskoj godini upisao je isti razred iznova, ali ovaj put u popodnevnoj smjeni, u istoj školi.
Ovaj događaj, kako navode njegovi bivši drugovi, najbolje oslikava Dodikov karakter u mladosti – buntovan, ali pravedan, i nespreman da prešuti nepravdu.
Izvor blizak tadašnjim učenicima demantuje tvrdnje pojedinih političara koji sugeriraju da je Dodik “propao” u srednjoj školi:
“Naprotiv, bio je dobar učenik i veoma aktivan u školskoj omladini.”
