Nakon dešavanja u Banjoj Luci, „na sličan način će polomiti i pregaziti sve džepove otpora, od Novog Grada do Trebinja, ako neko pokuša da pruži otpor Igoru da postane predsjednik stranke“, tvrdi Nebojša Vukanović.
Lider Liste za pravdu i red oglasio se na svom blogu nakon smjena u Gradskom odboru SNSD-a u Banjoj Luci. Navodi da ga takav razvoj događaja nije iznenadio i da očekuje nastavak čistki u svim opštinskim organizacijama gdje postoji unutrašnji otpor. Prema njegovim riječima, pozadina cijele operacije je protivljenje dijela SNSD-a planu da Igor Dodik preuzme stranku od Milorada Dodika.
U nastavku prenosimo ključne dijelove njegove reakcije.
Vukanović ističe da je „velika čistka“ počela upravo u Banjaluci:
„U medijima je objavljeno da je počela velika čistka u banjalučkom Gradskom odboru SNSD-a, da su Igor i Milorad Dodik uzeli metlu u ruke i odlučili da počiste i odstrane sve ljude bivšeg predsjednika Vlade Đajića, koji je nakon afere ‘kokain’ smijenjen u Partiji, ali i na mjestu direktora UKC-a Banjaluka.“
Dalje navodi da se radi o očekivanom Dodikovom potezu:
„Dodik je beskrupulozni makijavelista, nema emocija i spreman je da pogazi sve oko sebe, žrtvuje i troši ljude kad god ima interes. Nimalo me ne iznenađuje što je poslije Đajića odlučio da se obračuna sa svim njegovim ljudima, kako bi sin i prestolonasljednik Igor sa Srđanom Amidžićem imao čist teren da postavi svoju strukturu. Nakon Banje Luke, na isti način će pregaziti sve džepove otpora, od Novog Grada do Trebinja, ako neko pokuša da se suprotstavi Igorovom preuzimanju Partije.“
U nastavku poručuje da mu nije žao stranačkih aktivista SNSD-a:
„Naravno da mi nije žao bilo koga od zaposlenih u SNSD-u. Bili su u službi mafije i zla, nisu mogli ništa drugo očekivati od svog gazde, koji više poštuje svoje krave i jabuke nego aktiviste Partije. Koristi ih i odbacuje kao kesicu čipsa. Ako je Zoran Tegeltija prošao kao bos po trnju, polomljen nakon sastanka i slikanja sa britanskim ambasadorom, šta onda mogu da očekuju ‘obični’ članovi?“
Vukanović potom postavlja pitanje finansiranja stranačkog aparata:
„Na kraju se treba pitati ko je i kako plaćao plate za čak 15 radnika banjalučkog Gradskog odbora SNSD-a. Da li su svi bili prijavljeni ili je većina radila na crno? Za plate i doprinose toliko ljudi godišnje je potrebno najmanje 300.000 do pola miliona maraka. Ko je finansirao te troškove, ne računajući zakup kancelarija, koncerte, žurke? SNSD već pola godine nema prihode iz budžeta, a prihodi od odbornika u Skupštini Banje Luke nisu dovoljni ni za jednog radnika. Jesu li se crni fondovi punili od korupcije, tendera, kokaina?“
Na kraju zaključuje da se mora ispitati koliki je stvarni obim stranačkog aparata:
„Šta je radilo tih 15 ljudi u banjalučkom odboru SNSD-a i koliko ih tek ima širom Republike Srpske? Koliko taj ogroman i bolesni aparat guta narodnog novca i koliko radnika u javnim preduzećima nikada ne dolazi na posao jer rade za Partiju? Ovo su pitanja na koja bi institucije morale dati odgovor — barem kada se zarobljene institucije oslobode.“