„Teritorijalna jedinica nužna za biološki opstanak hrvatskog naroda“, navodi se.
Nakon što je Demokratska fronta objavila kako će njihov kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda biti dosadašnji savjetnik Željka Komšića Slaven Kovačević, ne stišavaju se strasti u Čovićevim redovima.
Tako RTVHB, medijsko glasilo Čovićevog HDZ-a u prilogu navodi da su „ponovno potvrđene namjere dijela bošnjačke politike da Hrvatima kontinuirano bira predstavnike umjesto njih samih. Riječ je o praksi započetoj 2006. godine, kada je po prvi put bošnjačka politika odlučivala koji je Hrvat „dobar“, a koji nije, odnosno uzurpirala poziciju hrvatskog člana Predsjedništva, što je u proteklih 30 godina nakon Daytona u praksi provedeno ukupno četiri puta“, navodi se u prilogu, uz ponavljanje mantre o nepostojećem „hrvatskom“ članu Predsjedništva BiH.
-U razdoblju nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma Hrvati barem polovicu vremena nisu mogli izabrati svog člana Predsjedništva, a očigledna namjera da se takva praksa nastavi otvara pitanje povećanja političkih zahtjeva Hrvata, ali i njihove političke nemoći, s obzirom na to da su njihovi predstavnici do sada tražili isključivo izmjene Izbornog zakona, navodi Čovićev medij.
Profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta Jakov Žižić, također blizak HDZ-u BiH, kaže da „bošnjačka politika samo želi imati na toj poziciji osobu koja je suprotna interesima većine Hrvata u Bosni i Hercegovini“.
“Nije važno toliko ni za što se ta osoba zalaže ni što predstavlja ni što radi nego je važno da oni pokažu, s obzirom na tu svoju očiglednu političku nemoć, da su barem toliko moćni da mogu u Predsjedništvo BiH izabrati onog kandidata koji je suprotan volji većine Hrvata u BiH”, rekao je Žižić.
„Teritorijalna jedinica nužna za biološki opstanak hrvatskog naroda“
Stručnjak za informacijske znanosti Robert Kolobara, također blizak HDZ-u BiH, mišljenja je da ovaj politički potez ogoljava stvarnost do kosti i dovodi nas do pitanja: ‘Je li više moguć politički suživot s njima? (bošnjačkim političkim establishmentom, nap, RTV HB) i vrijedi li po stoti put pružati ruku i spašavati Bosnu i Hercegovinu?’.
“Stoga, obnova hrvatske političke, izborne i teritorijalne jedinice, nije više izraz puste želje, nego to postaje vitalna nužnost za biološki opstanak hrvatskog naroda. Jer na ovim prostorima poslije eliminacije političkih prava dolazi i do biološke eliminacije”, kazao je Kolobara.
„Kovačević će voditi kroatofobnu kampanju“
-Odustajanje od prakse nametanja političkih predstavnika Hrvatima, bilo bi politički preskupo za pojedine aktere na bošnjačkoj političkoj sceni, smatra Žižić. S obzirom na to da to opravdavaju kao izrazito patriotski čin odbrane države, Kovačevićeva kampanja morat će biti izrazito negativna.
“Za razliku od Komšića koji je imao i ima i dalje popularnost i osobni politički kapital u bošnjačkom biračkom tijelu, ipak je on i zlatni ljiljan, to Kovačević nema, a uz to nedavno je doživio i težak poraz na Europskom sudu u Strasbourgu. Stoga će kampanja Slavena Kovačevića u cijelosti morati zasnivati na tome da se on predstavi kao netko tko će spriječiti pobjedu kandidata koji je nepodoban bošnjačkim interesima, odnosno onoga koji je izraz volje hrvatskog biračkog tijela i koji je kandidat hrvatskih stranaka”, navodi Žižić.
Sarajevska inat-politika prema Hrvatima sve rigidnija
Hrvatsko političko vodstvo bi trebalo otvoreno zatražiti mišljenje svoga naroda što i kako dalje, smatra Kolobara. Jer vidljivo je kako politika inata političkog Sarajeva prema svojim susjedima Hrvatima postaje sve rigidnija i agresivnija.
“Oni nam pričaju o građanskoj državi, a nazivaju nas kopiladima. Oni pričaju o individualnim pravima, a otimaju nam zadnja zrnca političkih prava, dehumaniziraju nas na svakom koraku nazivajući nas fašistima i UZP-ovcima. Oni nisu svjesni činjeničnog stanja ili ga ne žele priznati. A ono je da je ovaj teritorij duboko podijeljeno društvo, a upravo političko Sarajevo te brazde podjele čini svježim i dubokim” rekao je Kolobara.
U cijeloj priči nebitna je osoba Slavena Kovačevića, kao i njegovo promjenjivo nacionalno izjašnjavanje. Ali zato očigledno je svjesno ignoriranje političkog zahtjeva Hrvata da mogu sami izabrati svoje legitimne političke predstavnike. A legitimitet se ne dobiva ni na osnovu pripadnosti narodu ili pripadnosti nekoj stranci, nego na osnovu većinske potpore naroda koji je nekog kandidata izabrao.
