Predsjednik Liste za pravdu i red govori o sastancima sa Dodikom i Stanivukovićem, te rezultatima prijevremenih izbora
Dodik svima daje neke ustupke i zbog toga opstaje na vlasti. Dao je 240 miliona maraka ruskom tajkunu Rašidu Serdarovu i poslije toga je došlo pismo podrške Medvedeva, što je vrlo simptomatično. Dok je Dodik u Moskvi, njemu stiže podrška Zapada. Pitanje je šta je sve prodato za tu podršku.
Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović koji je na posljednjoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske ponovo izbačen iz skupštinske sale. Protiv Vukanovića je i dalje na snazi nekoliko desetina prekršajnih i krivičnih prijava, što za uvredu časti, što za klevetu.
Maltene u istom danu stigli su pozivi Milorada Dodika i Draška Stanivukovića za razgovore i pregovore. Kojem pozivu od ova dva opozicija treba da se odazove?
– Što se tiče Liste za pravdu i red – mi nikada, ni na koji način, ne želimo da razgovaramo sa Miloradom Dodikom. On je nasilnik i uzurpator koji zloupotrebljava sve državne resurse da bi potpuno uništio opoziciju.
Domaćin sastanka
Od našeg isključenja sa RTRS-a, koji je pod njegovom kontrolom, do fizičkih napada i poziva na likvidaciju. Nemamo o čemu da razgovaramo sa izdajnikom koji je uništio Republiku Srpsku, koji je zarobio institucije, koji želi da se ponaša kao srednjovjekovni gospodar.
Što se tiče opozicije – imali smo nedavno jedan sastanak sa predsjednikom SDS-a Brankom Blanušom i on je najavio da će početi razgovore sa opozicionim strankama. I tom pozivu mi ćemo se odazvati i razgovaraćemo o nastupu opozicije. Vjerujem da će Blanuša biti kandidat za predsjednika Republike Srpske, a da bih ja mogao biti kandidat za člana Predsjedništva BiH. Za tu poziciju, kao što vidimo, niko nije zainteresovan.
Kada kažete da ćete se odazvati Blanušinom pozivu, da li to znači da se nećete odazvati pozivu Draška Stanivukovića?
– Draško Stanivuković ne može biti domaćin tih sastanaka. Domaćin mora da bude, kao i do sada, najveća opoziciona stranka i mislim da tu praksu treba nastaviti. Ne možemo govoriti o njegovoj simbiozi sa SNSD-om ako SNSD ispunjava sve njegove želje i on njihove. Ovo je savršena situacija za Milorada Dodika: formalno nema čovjeka na čelu Banje Luke i nema nikakvu odgovornost i zbog toga može da fakturiše opoziciji da je nesposobna za sve što se događa u najvećem gradu Republike Srpske. Stanivuković radi sve što od njega očekuje i traži Milorad Dodik.
S obzirom na to da je Stanivuković dva puta pobjeđivao na lokalnim izborima u Banjoj Luci, i to kandidate SNSD-a, zar nije suludo ići u izbornu trku bez njega kao jednog od kandidata za dvije najvažnije funkcije?
– Stanivuković je 2020. godine pobijedio kao kandidat opozicije. Nikola Šobot nije član SNSD-a, tako da ne možemo reći da je Stanivuković dva puta pobjeđivao SNSD. Dodik je isturio čovjeka prije dvije godine koji je neprepoznatljiv. Otkako je postao gradonačelnik, Stanivuković nije imao nijedan sastanak sa onom opozicijom koje ga je izgurala 2020. godine. Ni sa nama, ni sa SDS-om, ni sa Jelenom Trivić.
Ukoliko bi Draško prošao kao kandidat za predsjednika RS-a, siguran sam da bi koaliciju PDP-SNSD sa lokalnog prenio na republičku vlast
On se oslanjao na potpuno druge ljude koji su mu do tada bili politički protivnici. Vidimo da je Igor Radojičić postao njegova desna ruka, on je išao u borbu protiv njega kao protiv najvećeg zla na planeti, a sad su postali par. Mislim da su Stanivukovićevi kapaciteti iscrpljeni sa gradonačelničkom pozicijom. On jednostavno nije dobar kandidat.
Zašto?
– Zato što nije pouzdan. Mi smo ga izgurali za gradonačelnika, a on je učinio sve da nas uništi. SDS-u je dao jednu poziciju u Vodovodu, pa mu je i to oduzeo. Išao je da uništi potpuno Jelenu Trivić i mene. Sa druge strane, on dijeli zemljište i razmjenjuje sa Stevandićem, daje Igoru Dodiku dozvole, Ilićima daje 15 miliona. Ukoliko bi on prošao kao kandidat za predsjednika RS-a, siguran sam da bi koaliciju PDP-SNSD sa lokalnog prenio na republičku vlast.
Zašto smatrate da ste idealan kandidat za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine? Kakva su Vaša diplomatska iskustva koja bi Vas preporučila za tu poziciju?
– Nisam rekao da sam idealan. Mislim da je vrijeme da našu neobičnu i potpunu drugačiju unutrašnju i spoljnu politiku dignemo na viši nivo. Što se tiče diplomatskih vještina, mogu da kažem samo ovo: gotovo svi ambasadori su se izredali u Banjoj Luci, sastajali se sa predstavnicima svih stranaka, a niko nikada nije došao u Trebinje, niti je razgovarao sa nama. Zašto? Zato što mi vodimo suverenističku politiku.
Vučićeve marionete
Bečka konvencija strancima zabranjuje da se miješaju u političke prilike i izborni proces suverene zemlje. I mi to podržavamo, ali zbog toga nemamo nikakvu podršku. Stranci žele da oni imaju poluge moći u rukama, da im dolaze naši političari u ambasade, da oni određuju ko će biti vlast, ko će biti ministar, koji će se projekat graditi, šta će se finansirati. Oni žele da pratimo njihovu neoliberalnu dogmu i da radimo u interesu velikih multinacionalnih kompanija i stranih centara moći, a na štetu svog naroda.
Mi smo jedina stranka, odnosno pokret koji ima jednaku podršku kod obespravljenih i poniženih ljudi i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH. I sa jedne i sa druge strane smo toplo dočekani od običnog naroda. Mislim da bi pozicija člana Predsjedništva BiH mogla djelovati tako da dođemo do unutrašnje stabilnosti, da se zaustavi ova politika koju smo do sada gledali i koja je zasnovana na prepucavanjima, tenzijama, jeziku mržnje. Postoje informacije da je Erdogan nedavno zvao i Aleksandra Vučića i Bakira Izetbegovića da istovremeno dođu u Istanbul upravo da bi se napravila ta postizborna koalicija između SNSD-a, HDZ-a i SDA. Vučić mene ne kontroliše i zna da nema nikakav uticaj na mene. Srbiji ne odgovara da budem član Predsjedništva, jer ne bih bio Vučićeva marioneta. Ne bih išao u Beograd po mišljenje. Dugo je do oktobra i vidjećemo koga će narod podržati, ali je činjenica da su se veliki centri moći digli da spriječe moj ulazak u Predsjedništvo.
Rekli su da je dugo do oktobra, ali to i nije tačno, jer za manje od godinu treba tri puta izvesti ljude na izbore. Ima li opozicija snage da za manje od godinu tri puta mobiliše građane da izađu na izbore?
– Nema govora o bilo kakvoj slobodi političkog djelovanja i organizovanja. Osam mjeseci nemamo marke prihoda. Potpuno smo izopšteni sa javnog servisa i sa medija pod kontrolom vlasti. Javne ustanove su postale bankomati vlasti. Uprkos tome, razlika na prijevremenim izborima bila je svega jedan odsto. To govori da ovaj režim nema podršku u narodu, ali ima mehanizme da ucijeni određeni broj ljudi, prije svega one koji su u stanju socijalne potrebe, zatim i siromašne.