Već duži niz godina dio političkih aktera u Bosni i Hercegovini insistira na zatvaranju Ureda visokog predstavnika i odlasku Christiana Schmidta.
Ta tema se redovno vraća u javni prostor, naročito u trenucima političkih kriza, a često se predstavlja kao navodni korak ka “punom suverenitetu” zemlje. Međutim, pitanje je koliko bi takav potez zaista doveo do stabilizacije, a koliko bi otvorio prostor za dodatna zaoštravanja.
Politička analitičarka Tanja Topić u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ smatra da se iza zahtjeva za odlazak visokog predstavnika kriju vrlo različiti politički motivi. Prema njenom mišljenju, jedni Schmidtov odlazak priželjkuju kako bi se simbolično predstavili kao pobjednici u dugogodišnjem sukobu s OHR-om, dok drugi u tome vide šansu za vlastiti politički povratak, očekujući da bi nestankom OHR-a bile poništene i njegove ranije odluke.
Topić posebno problematičnim smatra argument da Bosna i Hercegovina, dok ima visokog predstavnika, ne može postati članica Evropske unije. Iako je formalno tačno da EU očekuje zatvaranje OHR-a, ona naglašava da dio domaćih političara ni ne želi istinsku evropsku integraciju, već taj narativ koristi kao jeftin politički spin prilagođen međunarodnoj publici. Slično, kao iluziju vidi i tvrdnje da bi odlazak OHR-a doveo do iskrenog dogovora domaćih lidera, podsjećajući da se već petnaestak godina svjedoči neuspješnim pregovorima koji se, slikovito rečeno, svode na stalne političke sukobe bez stvarnog napretka.
U takvoj atmosferi dodatne tenzije izazivaju izjave i potezi vlasti u Republici Srpskoj povodom obilježavanja 9. januara, datuma koji je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u više navrata proglasio neustavnim. Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovo je poručio da taj datum smatra suštinom nastanka Republike Srpske, naglašavajući da će se, bez obzira na osporavanja, obilježavanje nastaviti.
Dodik je istakao da se, prema njegovim riječima, nigdje u svijetu ne zabranjuje obilježavanje dana republika i institucija, te da je obilježavanje 9. januara odgovor na, kako tvrdi, pokušaje ponižavanja Republike Srpske. Najavio je da će taj dan biti obilježen nizom događaja, uključujući svečane prijeme, manifestacije i javna okupljanja.
Slične poruke poslao je i ministar rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi RS-a Danijel Egić, koji je izjavio da se obilježavanje Dana Republike organizira mirno, stabilno i s optimizmom. Prema njegovim riječima, ovogodišnji slogan manifestacija simbolično povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, naglašavajući tradiciju, identitet i kulturni kontinuitet.
Centralni događaj najavljen je u Banjoj Luci, gdje bi 9. januara trebao biti održan svečani defile na Trgu Krajine. Organizatori ističu veliki interes učesnika i građana, poručujući da će obilježavanje biti dostojanstveno i masovno, uz poziv stanovništvu da prisustvuje događajima.
Međutim, ovakve najave otvaraju pitanje odgovornosti i uloge visokog predstavnika. Ustavni sud BiH je više puta jasno utvrdio da je 9. januar kao Dan Republike Srpske neustavan. Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu i takozvanim bonskim ovlastima, visoki predstavnik ima mandat da štiti ustavni poredak države i osigura provođenje odluka najvišeg suda.
Iz tog ugla, pravni osnov za reakciju postoji. Ona ne mora nužno podrazumijevati najstrožije mjere, ali može uključivati javno upozorenje, podsjećanje institucija na obavezu poštivanja odluka Ustavnog suda ili naglašavanje mogućih posljedica u slučaju njihovog ignoriranja. Dosadašnja praksa OHR-a pokazuje da se često balansira između dosljedne primjene prava i nastojanja da se očuva politička stabilnost.
Krivični zakon Bosne i Hercegovine precizno definiše odgovornost za neizvršavanje odluka Ustavnog suda. Službene ili odgovorne osobe koje odbiju ili onemoguće provođenje tih odluka mogu se suočiti s ozbiljnim sankcijama, uključujući zatvorske kazne i zabranu obavljanja javnih funkcija. U slučajevima kada se kršenje vrši svjesno i u okviru javne dužnosti, sudska praksa to tretira kao teži oblik krivične odgovornosti.
Uprkos jasnim zakonskim odredbama, postupci protiv odgovornih rijetko se pokreću. Zbog toga se sve češće ističe da problem nije u zakonima, već u njihovoj primjeni. Posebna odgovornost, prema mišljenju brojnih pravnih stručnjaka, leži na Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje uprkos javnom i kontinuiranom kršenju odluka Ustavnog suda, rijetko reagira.
Cijela situacija dodatno potvrđuje dubinu institucionalne krize u zemlji, u kojoj se politički interesi često stavljaju iznad ustavnog poretka, dok ključne institucije ostaju bez jasne i dosljedne reakcije.
