U tom periodu Margetić je objavio i prve tekstove, međutim nakon smrti Nedžada Ugljena spisi su nestali, kao i dokazi koje je posjedovao.
Hrvatski novinar i srbijanski advokat u borbi za pravdu za sarajevske civile. Sumnjive smrti svjedoka i potencijalnih saučesnika monstruoznog snajper safarija. Do koga će se klupko smrti rasplesti?
U emisiji Plenum Federalne televizije o vome su govorili Domagoj Margetić i Čedomir Stojković.
Margetić: Milano će podići optužnicu, važna reakcija bh. institucija
Novinar Domagoj Margetić je još 1995. godine započeo istraživanja na temu ‘sarajevskog safarija’. Boravio je u Sarajevu i razgovarao sa Nedžadom Ugljenom, tadašnjim zamjenikom direktora Agencije za istraživanje i dokumentaciju. Kako navodi novinar, još tada je Ugljen formirao spise o ljudskom safariju, te iskaz jednog Italijana koji je govorio o ljudima koji su u tome sudjelovali, organizirali i logistički podržavali.
„I prvi put mi je Nedžad spomenuo da je cijela priča organizirana preko Srpske radikalne stranke, odnosno da je to rađeno preko Šešelja i preko njegovih ljudi. I tu je spomenuo i Aleksandra Vučića, koji je u tom trenutku bio, ako se ne varam, poslanik u Parlamentu, pa i u Skupštini Srbije“, rekao je novinar.
U tom periodu Margetić je objavio i prve tekstove, međutim nakon smrti Nedžada Ugljena spisi su nestali, kao i dokazi koje je posjedovao.
„Ja sam slao i ovih mjeseci upite i SIPA-i i svima živima – da li znaju gdje su spisi koje je vodio Nedžad Ugljen o ljudskim safarijima – niko ne odgovara. Jave mi se na telefon, kažu to je sve u procedurama, dakle neki glupi izgovori. I koliko ja znam, spisa nema“, kazao je Margetić.
Govoreći o predmetu koji je predao u Tužilaštvo u Milanu, novinar je pojasnio kako je detaljno predao ‘vrlo dobro opisanu cijelu logističku strukturu’, imena ljudi koji su učestvovali, svjedoke, cijelu proceduru koja se obavljala, te kako je sve izgledalo.
„Ono što sam uputio u tužilaštva u Milanu su prije svega činjenice o sudjelovanju Aleksandra Vučića u ljudskim safarijima u ratnom Sarajevu. Gdje je bio, dakle da je u kritično vrijeme bio na mjestu počinjenja ratnog zločina. Uputio sam im vrlo dobro opisanu cijelu strukturu logističku kojom je rukovodio Aleksandar Vučić, a koja je priređivala i, da kažem, organizirala na terenu, dakle ovdje na Jevrejskom groblju na Grbavici, direktno rukovodila ljudskim safarijima. Dakle, kako je to izgledalo?“.
Naveo je novinar i organizatora prevoza – Dragoslava Bokana, koji je kako kaže, 30 godina kasnije ‘nagrađen određenim pozicijama, a u režimu Aleksandra Vučića’. Zatim, Slavko Aleksić, takozvani zapovjednik novosarajevskog četničkog odreda, a čija smrt se desila pod sumnjivim okolnostima, kao i hitno prebacivanje njegovog tijela u Srbiju.
Tužilaštvo u Milanu radi na slučaju i, kako kaže novinar, očekuje podizanje optužnice. Međutim, važno je istaći i nedoumice te nepovjerenje – šta će se desiti kad tužitelj iz Milana zatraži pomoć te reakciju iz Bosne i Hercegovine?
„Puno će toga ovisiti o tome na koji način će bh. institucije reagirati u trenutku kad će milanski tužitelj trebati pravnu i policijsku, odnosno tužilačku pomoć u samoj Bosni i Hercegovini. Tu se čak i u institucijama Bosne i Hercegovine boje mnogi da će bit sabotaža – i tužioca Bosne i Hercegovine, i ljudi u SIPI-i, i ljudi u OBA-i… I tu bi moglo doći do problema“, zaključio je Margetić.
Reakcija Aleksandar Vučića upućuje na njegovu nervozu, istakao je dalje novinar:
„Pa Laki je malo nervozan – reklo bi se starim filmskim jugoslavenskim žargonom. To očito pokazuje jednu ekstremnu nervozu kod Aleksandra Vučića. A on najbolje zna zašto je nervozan kod optužbi za ratne zločine. Jer nervozan je počinitelj. On je time pokazao da je zapravo sudionik tih ratnih zločina“.
Ekskluzivno je za Federalnu televiziju Domagoj Margetić rekao još jedan od dokaza, a to je dokument tačnije naredba Slavka Aleksića:
„Jedan od dokumenata koji ga jako ozbiljno tereti je naredba, sada, nažalost, pokojnog Slavka Aleksića – pečetirana, potpisana – kao komandanta novosarajevskog četničkog odreda. Naredba kojom Slavko Aleksić naređuje da se Aleksandru Vučiću osigura slobodan prolaz i na Romaniji, i u Sarajevu, kada vodi strance za Jevrejsko groblje. Imenom i prezimenom Aleksandru Vučiću. Pripadniku odreda. E sad vas ja pitam, zašto je on vodio strance na Jevrejsko groblje, a da bi to Slavko Aleksić izdavao takvu naredbu?“.
Novinaru Margetiću je od maja 2023. godine zabranjen ulazak u Republiku Srbiju, a nedavno je predat i zahtjev Interpolu za raspisivanje Međunarodne potjernice, koji je odbijen. Raspisana je interna potjernica.
Koji je motiv istraživanja zločina u Sarajevu, ali i inače, Margetić je kazao:
„Imate saznanja i morate to uraditi. Obaveza savjesti.“
Stojković: Onaj ko je organizovao autobuse za Sarajevo odgovoran je isto kao onaj koji je pucao na civile
Advokat Čedomir Stojković objašnjava da je interesovanje za ratne zločine u Bosni i Hercegovini kod njega nastajalo postepeno, kroz lično sazrijevanje i suočavanje s činjenicama.
„Tokom svog odrastanja bio sam duboko šokiran događajima u Sarajevu i zločinima koji su se tamo dešavali. Morate razumjeti da sam ja odrastao u zemlji koja je bila zakovana teškom propagandom Miloševićevog režima, a ta propaganda se nastavila i nakon njega, kroz strukture koje su ostale na vlasti. Kao dijete to prihvatite, to vam uđe u način razmišljanja. Međutim, kako odrastate i kako vam činjenice same dolaze pred oči, u jednom trenutku se osjećate kao pas vezan lancem, okružen lažima, netačnim podacima i propagandom. Tada čovjek poželi da pokida te lance i da konačno vidi stvari očima istine.“
Kaže da je kroz istraživanje postepeno ulazio u ratnu tematiku i bio šokiran onim što je saznao.
„Malo-pomalo, ulazio sam u problematiku Bosne i Hercegovine i ratova iz devedesetih – još dok sam bio dijete – i bio sam šokiran znanjima do kojih sam dolazio. Zato me uopšte nije bilo teško zainteresovati kad sam saznao za izvještaje Domagoja Marketića, kada je obznanio da tužilaštvo u Milanu sprovodi istragu i ukazao na konkretne činjenice.“
Stojković navodi da je tada postavio pitanje o ulozi tadašnjih političkih funkcionera.
„Svi znamo da je u tom periodu Aleksandar Vučić, današnji predsjednik Srbije, boravio na brdima iznad Sarajeva. Ispostavilo se da je boravio baš na onim brdima s kojih su snajperskim hicima ubijani civili u Sarajevu. Zatim se pojavila informacija da postoji videosnimak Vučića s predmetom u ruci koji veoma podsjeća na pušku određene vrste.“
Posebno ističe kasniju političku funkciju Aleksandra Vučića.
„Nakon toga se ispostavilo da je Aleksandar Vučić postao generalni sekretar Srpske radikalne stranke. Za one koji ne znaju, generalni sekretar je prvi operativac jedne stranke. On organizuje logistiku, autobuse, mitinge, pamflete, štamparije – sve. U prevodu, autobusi kojima su prevoženi dobrovoljci Srpske radikalne stranke iz Beograda ka Sarajevu nisu mogli biti organizovani drugačije nego od strane generalnog sekretara stranke.“
Govori i o svjedočenjima zarobljenih dobrovoljaca.
„U jednom intervjuu je Edin Subašić (bivši vojni obavještajac Armije RBiH), koji je predmet postupka u Srbiji, iznio detalje iz zapisnika o saslušanju zarobljenih dobrovoljaca Srpske radikalne stranke. Ti ljudi su saopštili da su se autobusima prevozili iz Beograda ka Sarajevu kako bi učestvovali u borbenim dejstvima, a da su s njima bili i Italijani. Kada ih je pitao ko im plaća da učestvuju u ratu, oni su mu odgovorili: ‘Ne, mi plaćamo da bismo mogli ubijati civile po Sarajevu.’ To je strašna stvar! Na osnovu svega toga izveo sam jedno deduktivno i logično zaključivanje. Ako ste vi organizovali autobuse, ako je riječ o oružanoj formaciji, o posebnoj operaciji gdje morate znati svakog čovjeka – ko sjedi gdje i zašto ide – nemoguće je da se u tim autobusima istovremeno nalaze ljudi koji dolaze da učestvuju u snajperskom ubijanju civila, a da vi to ne znate. Ne da niste znali – nego ste apsolutno znali svaku osobu i razloge zbog kojih ulazi u taj autobus“, poručio je Stojković.
Naglasio je i pravni aspekt odgovornosti.
„Advokat sam i znam kako funkcioniše krivično pravo. Obezbjeđivanje operativne logistike u krivičnom pravu se zove saučesništvo i pomaganje u krivičnom djelu. Ovo je težak ratni zločin. Onaj ko je dao pušku i metak pred zakonom je isti kao i onaj ko je organizovao autobus da bi neko došao i pucao na civile.“
Stojković je zbog toga podnio krivičnu prijavu.
„Po svojoj savjesti sam sačinio i podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu. Rekao sam im da imaju obavezu da otkriju ko je u Beogradu saučestvovao, ko je poslao te Italijane, ko im je omogućio dolazak, ko je platio autobuse, ko je bio vozač i ko mu je rekao da te ljude vozi u Sarajevo, kao i svu ostalu logistiku.“
Objašnjava da ne raspolaže institucionalnim dokazima.
„Ja nisam istražni organ. Ne mogu imati konkretne dokaze ako institucije ne žele da ih dostave. Nemam moć da naredim bolnicama ili institucijama u Bosni i Hercegovini ili Srbiji da mi daju dokumentaciju. Mogu samo da izražavam svoje uvjerenje i svoju sumnju.“
Govori o društvenoj šutnji i normalizaciji zločina.
„Mi smo na ovim prostorima oglušili. Narativi koji postoje stvorili su balon u kojem smo postali gluhi. Teški zločini iz prošlosti postali su nešto na šta su naša djeca navikla i to se predstavlja kao normalnost – a to nije normalno.“
Podsjetio je i na ranije javne izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
„Ljudi kažu da je nemoguće da je Vučić u tome učestvovao jer je danas predsjednik države. Ali podsjećam da je upravo taj čovjek u parlamentu rekao: ‘Za jednog Srbina ubićemo sto Muslimana.’ Nije rekao vojnika nego Muslimana – što znači žene, djecu, starce.“
Zaključuje da bez suočavanja nema ozdravljenja društva.
„Drugi narodi su se suočili sa svojim zločinima. Mi nismo, jer su strukture koje su ih generisale ostale na vlasti i aktivno sprečavale da istina izađe u javnost. Oni koji su govorili istinu proglašavani su izdajnicima. Tako je stvoren ambijent u kojem građani ne vjeruju onima koji govore istinu.
U nastavku pogledajte video!