Stalni predstavnik Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama, ambasador Zlatko Lagumdžija, obratio se u UN-u i istaknuo značaj izručenja osoba koje su osuđene za ratne zločine u BiH navodeći primjere Novaka Đukića, te dodao da nema uporišta za prijevremeno puštanje Ratka Mladića.
On se u svom govoru zahvalio predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (IRMCT), Gracieli Gatti Santani i zvaničnicima Mehanizma na njihovim izvještajima, izrazivši kontinuiranu podršku radu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove. Naglasio je važnost izvršenja kazni, digitalizacije arhiva i podrške nacionalnim tužilaštvima, posebno u Bosni i Hercegovini, koja čini 80 posto regionalnih zahtjeva za pomoć.
Kazao je kako Sud BiH i Tužilaštvo BiH održavaju snažnu saradnju s IRMCT-om, ali izazovi ostaju u procesuiranju osumnjičenih za ratne zločine koji se nalaze van BiH. U februaru 2025. godine, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH podržalo je inicijativu da se takvi predmeti prenesu državama u kojima se osumnjičeni nalaze, iako uspjeh zavisi od regionalne saradnje, koja i dalje nije dosljedna.
Lagumdžija je ovom prilikom pohvalio regionalni UNDP projekat ”EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji jača pravosudnu saradnju, ali je upozorio da istinska pravda zahtijeva više od simboličnih gesta.
– Mnogi osumnjičeni su zaštićeni i veličaju se, dok se žrtve suočavaju s negiranjem, revizionizmom i glorifikacijom ratnih zločinaca – rekao je.
Podsjetio je da se današnja sjednica održava između dvije važne godišnjice: masakra u Tuzli 1995. godine, kada je ubijena 71 osoba, i genocida u Srebrenici. Osudio je odbijanje Srbije da izruči osuđenog ratnog zločinca Novaka Đukića i kontinuirano negiranje genocida u Srebrenici, nazivajući to trajnom uvredom za žrtve.
– Novak Đukić, oficir Vojske Republike Srpske, proglašen je krivim jer je kao komandant Taktičke grupe Ozren naredio granatiranje Tuzle topovima 25. maja 1995. godine i osuđen je na 20 godina zatvora. Nakon što je pobjegao iz BiH, postao je nedostupan pravosudnim institucijama naše zemlje. Pronašao je utočište u Beogradu, ali susjedna Srbija odbija da ga izruči – rekao je.
Za genocid u Srebrenici rekao je da i dan danas nema suočavanja s genocidom.
– Negiranje se nagrađuje, osuđeni ubice se veličaju, sudski utvrđene činjenice i historija se iskrivljuju i krše, a žrtve se ponovo dehumanizuju. Suočavanje s prošlošću i prihvatanje istine daleko su od stvarnosti – kako u dijelu moje zemlje, tako i u susjednoj Srbiji. Iznova se propuštaju prilike za iskreno pomirenje. Usvajanje rezolucije koja ima za cilj da oda počast žrtvama zločina presuđenih pred MKSJ i MSP-om trebalo je da bude jedna takva prilika za zajedničko djelovanje, a ne sramna nacionalistička retorika i revizija historije – istakao je.
Pozvao je lidere u regionu da prigrle istinu, pravdu i odgovornost, umjesto da brane osuđene ratne zločince poput Mladića i Karadžića.
– Umjesto glasnih apela za prijevremeno puštanje i zalaganja za osuđene zločince poput Mladića ili Karadžića, bilo iz humanitarnih ili bilo kojih drugih razloga, trebali bi pokazati humanost i savjest prema onima koji to zaista zaslužuju – prema žrtvama i preživjelima ovih ubilačkih monstruma. Predstojeća 30. godišnjica svakako je prilika da to i učine poručio je Lagumdžija.