Podizanje spomenika Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana, ratnom zločincu, četničkom vojvodi, saradniku nacista i egzekutoru nad hiljadama muslimanskih civila, nije samo lokalni incident. To je simptom šire, koordinirane i uporne fašističke ofanzive koja se već godinama odvija na prostoru bivše Jugoslavije.
Piše: EDIN OSMANČEVIĆ
I nije jedini primjer. Koncerti Marka Perkovića Thompsona u Hrvatskoj, otvoreno slavljenje ustaštva i ustaških simbola. Rehabilitacija četničkog pokreta i zločinaca u Srbiji. Prikrivena revizija zločina počinjenih nad Bošnjacima i Albancima. Poništavanje istine o Jasenovcu, Srebrenici, Ahmićima, Prijedoru. I sad – slavljenje Đurišića.
Svi ti primjeri čine dio istog ideološkog fronta: fronta koji želi zamijeniti istinu lažima, pravdu nekažnjivošću, sjećanje poricanjem, a žrtve zločina – svojim krvnicima.
Vrijeme je za otpor
Ono što gledamo danas jeste povampirenje ideologija koje su devedesetih godina već razorile narode Balkana. To su iste ideologije koje su u Drugom svjetskom ratu bacile Jugoslaviju u provaliju genocida, logora, kolaboracije i bratoubilaštva. Njihovi potomci danas sjede u institucijama, slave se na ulicama, oblikuju udžbenike i vaspitavaju generacije u duhu mržnje.
Fašizam je naučio da se prilagođava – postao je “domoljubni”, “tradicionalni”, “vjerski”, “porodični”, “antiglobalistički”, ali njegova suština ostaje ista: mržnja, isključivost, nasilje nad drugima i drugačijima.
U takvim uslovima, antifašizam više ne može biti lokalna borba. Jer ni fašizam nije lokalna pojava.
Antifašizam je civilizacijska vrijednost koja stoji iznad svih ideoloških i političkih opredjeljenja. To je moralni stav, po kojem je fašizam zločinačka tvorevina sa kojom nema kompromisa i posljednji je trenutak da se sve antifašističke i demokratske snage u našim zemljama ujedine i kažu odlučno i generacijsko “ne” fašizmu koji opet dolazi na naše kućne adrese kao i ’41. prošlog stoljeća.
Potrebno je ujedinjenje
Suočeni s ovakvom regionalnom prijetnjom, civilno društvo, nevladine organizacije, udruženja preživjelih, porodice žrtava, antifašistički pokreti i slobodoumni građani širom bivše Jugoslavije moraju se ujediniti.
Potrebno je stvoriti prekograničnu, zajedničku platformu otpora fašizmu – Balkanski antifašistički savez – mrežu koja će:
Koordinisati zajedničke akcije, proteste i saopštenja.
Pravovremeno reagovati na pojave fašističkog revizionizma, diskriminacije i mržnje.
Zajednički dokumentovati, arhivirati i publikovati istorijsku istinu o zločinima.
Voditi pravne i edukativne kampanje.
Pružati podršku porodicama žrtava zločina, bez obzira na etničku pripadnost.
Boriti se za očuvanje antifašističkih vrijednosti u obrazovanju i javnom prostoru.
To je moralna, politička i istorijska obaveza svih onih koji se ne mire s ponižavanjem žrtava, sa slavljenjem zločina, sa gubljenjem ljudskosti.
Ujedinjeni protiv zajedničkog neprijatelja
Niti jedan narod na Balkanu nema ekskluzivno pravo na žrtvu. Naša tragedija je zajednička – i zločini i otpor. Od Jasenovca do Srebrenice, od Dachaua do Golog otoka, Balkan pamti dovoljno patnje da zna kuda vodi mržnja.
Zato antifašizam ne smije biti nacionalni, nego regionalni, međunarodni, ljudski.
U Crnoj Gori se danas slavi čovjek koji je odgovoran za pokolje nad bošnjačkim civilima. U Srbiji se podižu murali Ratku Mladiću. U Hrvatskoj se pjevaju pjesme o Jasenovcu i Glini. U Bosni se poriče genocid i slavljenje zločinaca postaje norma. U Makedoniji i Sloveniji ućutkuju se istoričari koji insistiraju na partizanskoj borbi kao temeljnom otporu fašizmu. Na Kosovu, i dalje nedefinisana sjećanja ostavljaju prostor za nacionalističke manipulacije.
Zajednički odgovor mora biti jasan: fašizam neće proći.
Poziv za okupljanje
Pozivamo sve antifašističke organizacije, nevladine udruge, sindikate, studentske inicijative, kulturne radnike, pravnike, medije, nastavnike, naučnike i slobodne građane iz BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Slovenije i Kosova da započnemo proces formiranja Balkanskog antifašističkog saveza.
Godina 2025. veoma je važna za cjelokupni antifašistički pokret u svijetu.
Gotovo svaki dan suočavamo se s pokušajima historijskog revizionizma, u vrijeme kada fake news, natpisi na društvenim mrežama i teorije zavjere imaju više utjecaja na javni diskurs od činjenica sadržanih u naučnim i historijskim knjigama.
Danas, kada se podižu spomenici koljačima, kada se žrtve ismijavaju, kada djeca uče da su zločinci bili “oslobodioci”, šutnja nije neutralna. Ona je saučesništvo. Protiv takvih laži možemo se boriti samo insistirajući na istini i to kroz obrazovanje i odgoj, kako u školi tako i u familiji, te javnom prostoru. Upravo zato ne smijemo zaboraviti pouke naučene u Drugom svjetskom ratu. Moramo stvarati tolerantno i uključivo društvo lišeno ekstremizama, nacionalizama, mržnje i netolerancije. Društvo koje će biti na ponos svima koji su se žrtvovali za te vrijednosti. Društvo koje će se uvijek naći na ispravnoj strani historije. Društvo antifašizma za 21 vijek. Istovremeno, ne možemo biti imuni i šutjeti na brojne neo fašističke pojave i politike u Svijetu, koje posljednjih godina jačaju, a njihov uticaj značajno se osjeti i prelijeva i u naše države.
Zajedno u borbi za antifašističku budućnost
Fašizam nije ideologija prošlosti – on je uvijek tu, spreman da se vrati kada popuste otpor, sjećanje i solidarnost. Na Balkanu se to već dešava. Ako želimo da spriječimo ponavljanje prošlosti, moramo djelovati sada.
Vrijeme je da antifašisti Balkana, bez obzira na jezik, naciju i vjeru, stanu rame uz rame. Jer naša borba nije protiv drugih naroda – nego protiv onih među nama koji slave zločin, veličaju mržnju i gase svjetla slobode.
Vrijeme je za ujedinjenje.
Vrijeme je za otpor.
Vrijeme je za istinu.
Jer bez antifašizma – nema ni slobode.