VUČIĆEVA PORUKA O NAFTI: IZMEĐU PREDIZBORNE RETORIKE I GEOPOLITIČKIH OGRANIČENJA
Izjava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je Hrvatska “prvog dana isključila dotok nafte” te da Srbija već 48 dana ne dobiva ni kap sirove nafte preko JANAF-a, dio je šireg konteksta energetskih pritisaka u regiji nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Iako se poruku može tumačiti kao kritiku susjedne države, riječ je prije svega o refleksiji političke i ekonomske stvarnosti u kojoj se Srbija našla zbog međunarodnih sankcija protiv ruskih energetskih kompanija.
Naftna industrija Srbije (NIS), u većinskom vlasništvu ruske državne kompanije Gazprom Neft, od početka rata u Ukrajini djeluje unutar sustava sve strožih američkih i europskih restrikcija.
Te mjere ne pogađaju samo ruske subjekte, već i treće zemlje koje održavaju poslovne odnose s njima. Stoga Srbija, iako nije dio EU, ulazi u zonu indirektnog pritiska – bez američke licence ne može neometano uvoziti sirovu naftu, što bi značajno ugrozilo domaće tržište i rad rafinerija.
Hrvatska odluka o obustavi isporuke preko JANAF-a proizlazi upravo iz takvog regulatornog okvira. Kao država članica EU, ona se mora pridržavati odredbi sankcija koje ograničavaju transport i trgovinu naftom povezanu s ruskim državnim kompanijama. U tom smislu, prekid dotoka nije jednostrana politička gesta, nego posljedica europske pravne obaveze.
Vučićeve izjave, izrečene na stranačkom skupu, imaju i neizbježnu predizbornu dimenziju. Poruka o “moljenju za narod” i “zahtijevanju pozitivne odluke SAD-a” osmišljena je da mobilizira biračko tijelo, prikaže pritiske izvana i istakne državničku ulogu predsjednika u kriznim okolnostima.
Naglašavanje da u Srbiji nema nestašica goriva također služi smirivanju javnosti i potvrđivanju efikasnosti vlasti u okolnostima koje su u velikoj mjeri izvan domaće kontrole.
Ipak, iza političke retorike stoji ozbiljan problem: dugoročna ovisnost Srbije o kompaniji pod sankcijama i ograničenim opskrbnim pravcima.
Bez strateške diversifikacije i redefiniranja vlasničke strukture u NIS-u, pritisci će se ponavljati. Energetska sigurnost danas ovisi o fleksibilnosti i usklađenosti s međunarodnim pravilima, a ne o retoričkim porukama, ma koliko one bile namijenjene za domaću političku scenu.