Govor je kulminirao izrazom dubokog žaljenja što geografska udaljenost i političke blokade sprečavaju direktniju pomoć u odbrani naroda Bosne i Hercegovine.
U jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu, nedavno ubijeni vrhovni lider Islamske Republike Iran ajatolah Sejjid Ali Husejni Khamenei održao je 26. februara 1993. godine snažan govor tokom džuma-namaza u Teheranu, posvetivši značajan dio svog obraćanja stradanju muslimana u Bosni i Hercegovini.
U emotivnom i oštrom govoru pred hiljadama vjernika, ajatolah Khamenei je situaciju u Bosni i Hercegovini opisao kao “izuzetno gorku”, upozorivši islamski svijet da se ova kriza ne smije ignorirati niti smatrati riješenom.
Khamenei je direktno kritizira pasivnost i samodostatnost, ističući da slanje povremene pomoći nije dovoljno da se savjest muslimana umiri, prenosi Stav.
Neka naši dužnosnici i narod ne umišljaju da su nešto riješili tako što su organizirali neku pomoć za Bosnu i Hercegovinu, i da su svoju obavezu tako skinuli sa vrata. Ne, gospodo! Sve što je moguće uraditi, moramo im pomoći – poručio je Khamenei.
On je naglasio da pomoć ne smije biti ograničena samo na novac i materijalna sredstva, već da je neophodna snažna politička podrška i angažman svih društvenih slojeva – od intelektualaca, studenata i pisaca, do vjerskih lica i stručnjaka.
Posebno oštar ton vrhovni lider Irana uputio je međunarodnoj zajednici, optuživši zapadne sile i Ujedinjene nacije za licemjerje i svjesno dopuštanje zločina. Prema njegovim riječima, dok se nad narodom Bosne i Hercegovine provode najstrašnija zvjerstva – ubistva, progoni, rušenje domova i silovanja – svijet samo mirno posmatra.
U svijetu sjede mirno i posmatraju, a ja mislim da oni zapravo kupuju vrijeme. Svaki dan se javlja ovaj ili onaj i nešto priča – jedan dan Evropa, drugi dan oni drugi, pa onda Ujedinjene nacije – a sve je to kobajagi – istakao je Khamenei.
Govor je kulminirao izrazom dubokog žaljenja što geografska udaljenost i političke blokade sprečavaju direktniju pomoć u odbrani naroda Bosne i Hercegovine, piše Stav.
Kamo sreće da su bliže, pa da branimo taj narod! Kamo sreće pa da muslimanska omladina iz ove države Kur’ana i islama može otići tamo i pomoći, jer su nam zatvorili puteve! A da nisu, vidjeli bi ti silnici i agresori šta je islamska sila i ponos – zaključio je Khamenei, što je masa ispratila gromoglasnim tekbirima i podrškom.