U objavi koja je izazvala veliku pažnju javnosti, Efendić tvrdi da se iza ovih odluka kriju pokušaji ‘energetske kolonizacije’, kršenja Dejtonski sporazum i preusmjeravanja ključne infrastrukture mimo državnih institucija.
Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) Semir Efendić iznio je oštre kritike na račun aktuelnih energetskih poteza u Bosni i Hercegovini, upozoravajući da bi realizacija projekata poput južne interkonekcije mogla imati dalekosežne posljedice po državu.
U objavi koja je izazvala veliku pažnju javnosti, Efendić tvrdi da se iza ovih odluka kriju pokušaji ‘energetske kolonizacije’, kršenja Dejtonski sporazum i preusmjeravanja ključne infrastrukture mimo državnih institucija.
Efendić je podsjetio da je gas u Bosnu i Hercegovinu doveden još 80-ih godina prošlog stoljeća, kada su gasifikovane regije Sarajeva i Zenice, te da je postojeći gasovod jedini koji u BiH dolazi iz pravca Srbije preko Zvornika. Prema njegovim riječima, novi ugovor koji je potpisao Nedeljko Elek u ime preduzeća Sarajevogas, Istočno Sarajevo taj gasovod se sada preusmjerava prema sjeveru entiteta RS, na relaciji Zvornik – Banja Luka – Bosanski Novi.
Kako tvrdi, to bi moglo značiti da Sarajevo i Zenica ostaju bez prirodnog gasa iz pravca istoka, jer postojeći kapaciteti nisu dovoljni za dva pravca. Ističe i da je Dejtonskim sporazumom predviđeno da država ima nadležnost nad transportnom infrastrukturom, uključujući gas, kroz formiranje korporacija na državnom nivou.
U svojoj objavi Efendić tvrdi i da se usvajanjem Zakona o južnoj interkonekciji u Federaciji BiH odustaje od rješavanja pitanja transporta gasa na državnom nivou i omogućava entitetu RS da preusmjeri postojeći gasovod.
Efendić osporava i tvrdnje da Federacija BiH mora hitno graditi južnu interkonekciju zbog zabrane uvoza ruskog gasa od 2028. godine, navodeći da se gas može nabavljati i iz drugih izvora putem postojećih veza.
“Istočni gasovod preko Zvornika već je povezan sa tzv. Turskim tokom, Bugarskom kao i Mađarskom pa se gas i dalje može dobijati iz tog pravca, a ne mora biti ruski, već npr Azerbejdžanski ili sl. što je samo potrebno ugovoriti. Ukoliko se željelo iz istog pravca osigurati gas za druge dijelove BiH osim regije Sarajeva i Zenice, na nivou države morala se donijeti odluka o povećanju kapaciteta istočnog gasovoda te isto usaglasiti i potpisati sa Srbijom, jer gasovod koji trenutno kroz Srbiju dolazi do Zvornika nema kapacitet potreban za drugi pravac u čiju izgradnju kreće RS, osim ako se pravac prema Sarajevu isključi ili ograniči”, naglasio je.
Predsjednik SBiH dalje iznosi ozbiljne optužbe o političkim i poslovnim interesima iza projekta, tvrdeći da je realizacija južne interkonekcije dodijeljena privatnoj firmi, te da se planira gašenje termoelektrana u Kaknju i Tuzli i prelazak na gasne kapacitete u privatnom vlasništvu.
“Nakon što je Dragan Čović zaustavio realizaciju i oborio zakon po kojem je projekat trebao raditi BH Gas, ovaj projekat novim zakonom dodijeljen je privatnoj firmi navodno u vlasništvu pojedinaca bliskih Trumpovoj administraciji. Međutim, radi se o tome da je Dragan Čović lobističkim vezama koje su djelovale sinhronizovano sa Dodikovim lobistima, uspio putem američke ambasade u Sarajevu i naivnih bošnjačkih političara u posao ubaciti novu firmu vjerovatno u vlasništvu ili suvlasništvu Amira Gros Kabirija koja je formirana prije godinu dana (ovo je naravno prikriveno u javnim podacima, ali mnogo toga otkriva crna boja u logu nove firme koju inače preferira Amir Gros Kabiri, od loga njegove Firme Aluminij industries do njegovog ureda u Zrinjskom koji umjesto bijelih ima crne zidove – sve je crno). Tragedija ne bi bila tolika da sve ovo tiče samo gasa, nego je nažalost u pitanju plan gašenja dvije termoelektrane Elektroprivrede BiH u Kaknju i Tuzli i instaliranje dvije privatne termoelektrane na gas istog kapaciteta koje će biti zakačene na postojeće priključke i mrežu, što bi rekli na gotovo”, napisao je Efendić.
Posebno je istakao pitanje Međunarodni aerodrom Sarajevo, za koji tvrdi da bi mogao biti iskorišten kao kolateral za finansiranje projekta, iako nema direktne veze s gasnom infrastrukturom.
Na kraju, Efendić zaključuje da se, kako navodi, ‘radi o podjeli države na terenu’ i upozorava da bi navedeni potezi mogli imati dugoročne političke i ekonomske posljedice, naglašavajući da se cijeli proces, prema njegovim riječima, pokušava provesti uz kršenje Dejtonskog sporazuma.