Republika Hrvatska u državnom je proračunu za 2025. godinu predvidjela gotovo 161 milijun eura za programe i projekte namijenjene Hrvatima izvan domovine. Prema dostupnim informacijama, riječ je o sredstvima koja se ne isplaćuju izravno pojedincima, nego se usmjeravaju kroz institucije, natječaje i posebne programe za zajednice Hrvata izvan Republike Hrvatske.
Najveći dio tog novca odnosi se na područja obrazovanja, očuvanja jezika, kulture i nacionalnog identiteta. Financiraju se stipendije za studente hrvatskog podrijetla, programi učenja hrvatskog jezika, ljetne škole, kulturne manifestacije, rad udruga, zborova i folklornih društava te izdavački i medijski projekti na hrvatskom jeziku. Dio sredstava usmjeren je i na infrastrukturne i društvene projekte, posebno ondje gdje hrvatske zajednice imaju važnu institucionalnu ulogu.
Posebno mjesto u toj politici imaju Hrvati u Bosni i Hercegovini, kao i hrvatske manjine u europskim državama te iseljeništvo diljem svijeta. Prema navodima iz prikazanog teksta, dio sredstava koristi se i za projekte škola, vrtića, društvenih domova i drugih objekata važnih za očuvanje hrvatske zajednice i njezine povezanosti s domovinom. Manji dio odnosi se i na socijalne programe te mjere koje imaju za cilj poticanje povratka hrvatskih iseljenika.
Istodobno, članak naglašava da financijski tok nije jednosmjeran. Hrvatska dijaspora i Hrvati izvan domovine prema procjenama snažno doprinose domaćem gospodarstvu kroz novčane doznake, privatne transfere, ulaganja u nekretnine i potrošnju tijekom boravka u Hrvatskoj. Prema navedenim procjenama, službeno evidentirane doznake iz inozemstva iznose oko 2,5 do 3 milijarde eura godišnje, dok šire procjene ukupni godišnji priljev kapitala iz dijaspore stavljaju u raspon od oko 5 do 6 milijardi eura.
U političkom i demografskom smislu, ovakva ulaganja država opravdava potrebom očuvanja nacionalnog identiteta i jačanja veza s iseljeništvom, ali i činjenicom da se Hrvatska godinama suočava s iseljavanjem stanovništva. U tom kontekstu, politika prema dijaspori promatra se i kao pokušaj održavanja dugoročne nacionalne povezanosti, kao i stvaranja uvjeta za eventualni povratak dijela iseljenika.
S druge strane, izdvajanja za Hrvate izvan domovine redovito izazivaju i javne rasprave. Dok jedni ističu da je riječ o legitimnoj i dugoročno važnoj državnoj politici, drugi otvaraju pitanje prioriteta proračunske potrošnje u trenutku kada Hrvatska i dalje ima ozbiljne potrebe u zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj politici. Upravo zato ova tema ostaje i političko i društveno pitanje, a ne samo proračunska stavka.
Zaključno, gotovo 161 milijun eura planiranih za 2025. godinu ne predstavlja jednokratnu pomoć, nego sustavnu politiku usmjerenu prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Istodobno, podaci o doznakama i privatnim transferima pokazuju da dijaspora višestruko sudjeluje u domaćem gospodarskom životu, zbog čega odnos države i iseljeništva ostaje važna tema i za ekonomiju i za nacionalnu politiku.
