Priča porodice Mujkić: Sin Harun ubijen u učionici a deset godina poslije kćerka Iman diplomirala
Nakon ovog slučaja bilo je još incidenata vršnjačkog nasilja, škola i odgovorni nisu snosili nikakve posljedice.
Školska godina 2014/2015. započela je zločinom koji će obilježiti život porodice Mujkić iz Zenice. Njihov 11-godišnji sin Harun ubijen je u učionici, na odmoru. I niko nije kažnjen zbog toga.
Deset godina i dva mjeseca poslije, danas, 14. novembra, akademska godina 2014/2015. počinje drugim velikim, životnim događajem porodice Mujkić. Njihova kćerka Iman postala j diplomirani inženjer hemijskog inženjerstva, nakon odbrane rada na istoimenom odsjeku Fakulteta inženjerstva i prirodnih nauka Univerziteta u Zenici (UNZE)
Supružnici Azra i Haris Mujkić su roditelji, a Iman sestra rahmetli Haruna (11), koji je ubijen u učionici broj 12 Osnovne škole “Musa Ćazim Ćatić” 18. septembra 2014. godine. Slučaj ubistva završen je tužilačkom odlukom o obustavljanju postupka u ovom slučaju, te nereagiranjem prosvjetne inspekcije, Ministarstva obrazovanja, Pedagoškog zavoda i uprave škole, piše Zenicablog.
Nakon udaraca koje mu je zadao školski drug Harun je preminuo na licu mjesta, u učionici. U nalazu obdukcije jasno se navodi da je smrt bila nasilna. Bio je peti razred i imao je 11 godina. Za njegovu smrt niko nije odgovarao.
Naime, u decembru iste godine roditelji Haris i Azra dobili su tužilačku odluku da se neće provoditi postupak protiv dječaka koji je udario Haruna, jer ne može odgovarati po Krivičnom zakonu FBiH zbog toga što nije napunio 14 godina.
Ni na koji način nisu odgovarali ni njegovi roditelji, ni škola, niti bilo ko od nastavnog osoblja iako su djeca za vrijeme velikog odmora ostavljena bez nadzora. Također, njegova porodica nije dobila nikakvu psihološku pomoć, niti im je ponuđena. Nije se oglasio ni Pedagoški zavod, a iz resornog ministarstva tek kratka izjava saučešća. Nije uključen ni Centar za socijalni rad. Nakon nekoliko dana, dječak koji je udario Haruna vraćen je u isti razred.
Iako djeca nisu smjela biti sama za vrijeme velikog odmora, iako učionica nije ispunjavala prostorne kapacitete propisane zakonom, iako dnevni red u školi datira iz 1998. godine, dok je na snazi bilo osmogodišnje obrazovanje, a djeca iz neobjašnjivih razloga nisu smjela napustiti učionicu za vrijeme odmora, te iako je u školi nakon ovog slučaja bilo još incidenata vršnjačkog nasilja, škola i odgovorni nisu snosili nikakve posljedice.
U jednoj nedavnoj izjavi za medije, Mujkići su rekli da na Harunov mezar nikada ne idu zajedno – Idemo posebno. Svako od nas se tamo raspada na svoj način i nijedno od nas ne može gledati ono drugo u tom trenutku.
Danas, 14. novembra, Mujkići su u jednom drugom kabinetu, nekih kilometar od mjesta Harunovog ubistva. Barem fizički. Uvjereni da su im misli sa sinom i bratom. Uvjereni da bi mladić, koji bi danas imao 21 godinu, bio ponos svojim roditeljima, ali i ponosan na svoju sestru.