Milanović je naglasio da su ključne vojne sposobnosti, a ne potrošeni novac.
Predsjednik Hrvatke Zoran Milanović održao je govor na središnjoj proslavi obljetnice Oluje u Kninu, gdje se osvrnuo na aktualne teme od nacionalnog interesa. Na početku je spomenuo govor veterana Roberta Puje i pohvalio praksu obraćanja branitelja na svečanosti, uvedenu 2012. godine, piše Index.hr.
“Ta praksa traje do danas i jako je dobra jer se od branitelja najtočnije i najvjerodostojnije, a s odmakom vremena i najhladnije može čuti što se dogodilo”, rekao je Milanović i ponovio zahvalnost braniteljima na njihovoj žrtvi.
Uloga Hrvatske vojske u Daytonskom sporazumu
Milanović je istaknuo ulogu Hrvatske vojske u postizanju mira u Bosni i Hercegovini te naglasio da su Hrvati u BiH i Hrvatskoj vodili zajednički, nametnuti rat. “Mirovni proces i mir u BiH, takozvani Daytonski sporazum, potpisan je nakon intervencije Hrvatske vojske, i to ne avanturističke intervencije, nego intervencije koja je dogovorena s američkim saveznicima. To je dug prema Hrvatskoj. Ne bi bilo Daytona da nije bilo Hrvatske vojske, hrvatskih gardijskih brigada i HVO-a, ništa od toga ne bismo imali. I to je istina”, izjavio je predsjednik.
Odnosi sa Srbijom
Predsjednik je poručio kako nacionalni interesi nalažu da se Hrvatska fokusira na sebe. “Nalažu da gledamo sebe, a da drugima budemo lojalni, pristojni ako je to moguće, i da se ne bavimo previše drugima. Recimo, šta ja znam, Srbija. Susjedna država koja je bila sponzor ove pobune u Hrvatskoj”, rekao je. Objasnio je da pobuna nije potekla iz Knina, nego iz Beograda, te se osvrnuo na različite interpretacije povijesti.
“Kada godinama slušamo jedne te iste besmislice, neki će reći reviziju povijesti… Povijest je vrsta interpretacije koja može biti poštenija ili nepoštenija. Ja vjerujem da je naša interpretacija poštena, ali ja sam subjektivan. Ne vidi svatko povijest na isti način, ali isto tako mislim da ne bismo trebali reagirati na svaku verbalnu besmislicu koja dođe preko Dunava”, kazao je Milanović.
Naoružavanje i troškovi obrane
Ipak, upozorio je da treba obratiti pozornost na naoružavanje u susjedstvu jer to utječe na sigurnost i stvara troškove. “Kad se Srbija naoružava, uz pomoć nekih naših formalnih i neformalnih savjetnika i saveznika, moramo postaviti pitanje koliko će nas to koštati i je li to poštena igra”, rekao je. Spomenuo je “Fergusonovo pravilo”, prema kojem nastaje problem kada se kamate na javni dug države izjednače s iznosom koji se izdvaja za obranu.
“U ovom trenutku Hrvatska je prešla tu granicu, kao i SAD, Francuska, Velika Britanija, Italija, jedino nije Njemačka”, naveo je. Postavio je pitanje što bi za Hrvatsku značilo izdvajanje pet posto BDP-a za obranu. “Taj novac neće ići u škole, zdravstvo, ići će u francusko, američko i njemačko oružje. To su pitanja koja imamo pravo i obavezu javno postaviti jer udaraju na naš džep”, poručio je.
Jedinstveno iskustvo i izazovi budućnosti
Milanović je naglasio da su ključne vojne sposobnosti, a ne potrošeni novac. Usporedio je hrvatski pristup u ratu s pričom o Davidu i Golijatu. “To je priča o vjeri u Boga, ali i priča o pameti i inteligenciji i ponešto o onome što je Hrvatska činila za vrijeme rata. Nije ga dobila samo golom silom, nego i pameću”, rekao je.
Istaknuo je posebnost Hrvatske unutar NATO-a i EU, jer njezinu vojsku još uvijek vode ljudi s izravnim ratnim iskustvom. “Ni jedan načelnik glavnog stožera niti jedne NATO države nije vodio bojnu u napadu. A naš načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid jest, i on je jedini takav u NATO-u i EU”, kazao je. Upozorio je da je Kundid “zadnji te vrste” i da se vojska mora prilagoditi budućnosti.
“Kada ode u mirovinu, sljedeći načelnik više neće biti takav čovjek. A vojska, ako želi biti žilava i nastaviti biti pobjednička, mora okrenuti glavu od starih ratova i okrenuti se izazovima novog vremena”, zaključio je Milanović.
(SB)
data-nosnippet>