Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović pozvao danas je iz Lukavca na očuvanje duhovnog jedinstva Bošnjaka, upozorivši na pojave koje, kako je kazao, među narod unose smutnju i podjele.
– Žalosti me kada od naših ljudi čujem teške, grube i neumjesne riječi koje udaraju na čast i dostojanstvo muškaraca i žena. Takav govor ne priliči muslimanima i muslimankama, a posebno ne onima koji žele stati na čelo našeg naroda – poručio je reisul-ulema.
Obraćajući se na svečanosti povodom otvaranja džamije u Lukavcu, reisul-ulema je ocijenio da takvi u narod pokušavaju unijeti rasprave od kojih nema nikakve koristi, unoseći samo smutnju i prazan govor.
– Naš narod je uvijek ispravno vjerovao da je Bog jedan, Onaj kome niko nije ravan niti sličan, Onaj kojeg ne obuhvata ni mjesto ni vrijeme – jer On je iznad svakog mjesta i vremena. Oni koji o ovome raspravljaju ili su oholi ili dokoni ljudi. Neka prestanu, bolje im je! – poručio je reisul-ulema.
Reisul-ulema je govorio i o Bosni i Hercegovini kao prostoru susreta pripadnika različitih vjera, istakavši da je suživot sastavni dio njenog historijskog i društvenog bića.
– Naša je iskrena želja da se u Bosni ponovo snažno susreću sljedbenici triju Božijih objava, nakon što su ih zli ljudi pokušali nasilno razdvojiti – naglasio je je.
Kavazović je zahvalio i narodu Države Katar na podršci izgradnji džamije u Lukavcu, istakavši da ovaj objekt predstavlja trajno svjedočanstvo prijateljstva i plemenitosti katarskog naroda.
Na kraju je poručio da džamija treba biti svjetionik duhovnosti, znanja i moralnog preporoda, te mjesto okupljanja dobrih ljudi, plemenitih komšija i iskrenih vjernika.
Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:
Čestiti i dragi muftija Vahid-efendija Fazloviću, poštovani Zijad-efendija Vehaboviću, poštovani predsjedniče Medžlisa Islamske zajednice Puračić gospodine Šemsudine Smajloviću, braćo i sestre, dragi prijatelji!
Neka je neizmjerna hvala Onome koji je u Svojoj Knjizi rekao: „I džamije su samo Allahove, i ne molite se, pored Allaha, nikome!“ (Al-Džinn, 18.)
Sretan sam što zajedno s vama, čestitim i plemenitim ljudima našeg naroda, danas svjedočim ostvarenju jednog velikog sna. Vi ste nam pokazali da snovi onih koji rade u ime Boga postaju java ako im se pristupi s iskrenim nijetom, velikim trudom, upornošću i strpljivošću.
Sve što je vrijedno nastalo u našem narodu kroz vijekove, kao trajno dobro i vakuf, nastalo je upravo na ovaj način.
Sretan sam što se djelo ovih plemenitih ljudi danas upotpunilo. Znamo da put nije bio lak. Danas se sjećamo svih briga, poteškoća i neprespavanih noći. Ipak, iza svega toga ostalo je djelo vrijedno svakog poštovanja, koje će generacijama muslimana biti orijentir i trajno svjedočanstvo o tome šta sve mogu postići ljudska vjera i upornost.
Nadam se da će ova džamija u potpunosti ispuniti svoju misiju. Želim da se u njoj odgajaju ljudi visokih moralnih vrijednosti, dostojni sljedbenici Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, te promicatelji dobra, humanosti i dobrosusjedskih odnosa. Molim dragog Allaha, dželle šanuhu, da njima i svim hajr-sahibijama podari svako dobro, te da im ukabuli njihov nijet i trud.
Ova džamija u Lukavcu živi je svjedok plemenitosti naše braće iz Države Katar. Oni su, po ko zna koji put, svoje dobro trajno ugradili u ovu zemlju i u srce našeg naroda. Njihova čvrsta vjera, plemenitost i visoka svijest o tome da je imetak istinsko dobro tek onda kada se dijeli, omogućili su da se ovo čudo u Lukavcu dogodi. Tako je Lukavac, uz Rijeku i Ljubljanu, postao grad čija će džamija trajno svjedočiti o plemenitosti katarskog naroda.
Zato se danas s posebnom radošću i zahvalnošću obraćam delegaciji Države Katar, na čelu s Njegovom Ekselencijom ambasadorom Miš’alom bin Alijem Al-Attiyahom. Molim ih da narodu Države Katar i njenom emiru, Tamimu bin Hamadu Al Thaniju, prenesu naše iskrene selame i dove za napredak, sigurnost i prosperitet ovog plemenitog naroda. Ponosni smo na prijateljstvo naša dva naroda.
Braćo i sestre!
Džamija je hram našeg naroda. Ona je mjesto našeg okupljanja, susretanja, odgajanja i snivanja. U njoj se neprestano kuju naša vjera i naš bošnjački identitet. Plemenitost i merhamet našeg naroda neodvojivi su od njegovog duhovnog središta – od džamije. I zato, ma gdje se nalazili u svijetu, Bošnjaci grade svoju džamiju.
Ona je za nas uvijek više od same građevine; ona je temelj našeg bića i orijentir koji nas drži na Pravom putu u ovom svijetu punom nereda, čemera i jada. Ona nas podsjeća na to kako bi trebali izgledati naš život, naša porodica, naš komšiluk i svijet u kojem živimo.
Društvo u kojem živimo potrebna je konstantna duhovna i moralna obnova. Musliman treba biti insan uzornog ponašanja kojim će njegov Gospodar biti zadovoljan.
On mora biti primjer drugima u svojoj čestitosti, poštenju i komunikaciji sa svijetom koji ga okružuje – onaj koji mudro koristi blagodati i hrabro odgovara na izazove.
Naš je zadatak da u istom času objedinjujemo Božije zadovoljstvo (rizaluk) i svoju ulogu namjesnika na Zemlji (hilafet).
Uzvišeni Allah od nas traži da se utrkujemo u dobročinstvu koliko god možemo, da iskreno, iz srca i duše, žrtvujemo svoje vrijeme i svoj imetak na Božijem putu: „Festebiqu-l-hajrat“ (Natječite se u dobru!).
Pravi vjernik bdije nad svojom vjerom, svjestan je i budan. On iznova propituje svoje stanje i brine o svom duhovnom rastu. Vjera se nastanjuje i rascvjetava u srcu, a svoje najljepše plodove daje kroz dobra djela. Najbolji dokaz za to jeste i ova prelijepa džamija u Lukavcu, kao i ovo blagoslovljeno mjesto na kojem smo se danas sabrali.
Braćo moja i poštovane sestre, budite iskreni vjernici u svakom trenutku svoga života. Trudite se na tom putu i pomozite sebi istinom i strpljivošću, baš onako kako nas je poučio naš plemeniti Poslanik. Naučimo iz njegovog primjera kako se vjerom i nadom oduprijeti svim nedaćama. Oslonimo se na Boga u svakom momentu, bio on lagan ili težak. Znajmo da je ostvarenje naših ciljeva neraskidivo povezano s čvrstom vjerom, trudom i strpljenjem. Život po uputama islama donijet će nam istinsku radost i otvoriti naša srca za duhovno blaženstvo. U tome se ogleda slast imana i smisao svakog žrtvovanja.
Pravi musliman je samo onaj koji ulaže maksimalan trud kako bi ostvario plemenite ciljeve koje je postavio ispred sebe. A kada ih ostvari, on svoju sreću i uspjeh pripisuje dragom Bogu.
Ostaje skroman u onome što mu je darovano, posvećen i požrtvovan, bez pretjerivanja i samohvale.
On je svjestan istine da samo ono što je urađeno u ime Allaha ostaje i traje, dok sve ostalo nestaje i prolazi. Zato, braćo i sestre, oživite u svojim srcima ljubav prema onome što dolazi od Boga, njegujte ljubav prema bližnjima i stanite čvrsto jedni uz druge. Tako ćemo lakše odgovoriti svim izazovima i biti znatno snažniji u zaštiti sebe, svoga džemata i svoje domovine.
Žalosti me kada od naših ljudi čujem teške, grube i neumjesne riječi koje udaraju na čast i dostojanstvo muškaraca i žena. Takav govor ne priliči muslimanima i muslimankama, a posebno ne onima koji žele stati na čelo našeg naroda.
Kao da smo zaboravili na riječi mudrosti na koje se često pozivamo: „Rana od koplja lakše će zarasti nego rana od jezika.“
Također, žalosti me ono što ovih dana slušam od onih koji bi trebali bdjeti nad duhovnim jedinstvom našeg naroda. Kao da ništa nisu naučili iz kazivanja o Musau, alejhisselam, i njegovom bratu Harunu.
Oni u narod pokušavaju unijeti rasprave od kojih nema nikakve koristi, unoseći samo smutnju i prazan govor. Naš narod je uvijek ispravno vjerovao da je Bog jedan, Onaj kome niko nije ravan niti sličan, Onaj kojeg ne obuhvata ni mjesto ni vrijeme – jer On je iznad svakog mjesta i vremena. Oni koji o ovome raspravljaju ili su oholi ili dokoni ljudi. Neka prestanu, bolje im je!
Braćo i sestre, dragi prisutni!
Naša je iskrena želja da se u Bosni ponovo snažno susreću sljedbenici triju Božijih objava, nakon što su ih zli ljudi pokušali nasilno razdvojiti. Želimo da se taj svijet obnovi. Bosna je svijet u malom, odvajkada osvijetljena božanskim svjetlom, mirom i međuljudskom ljubavlju. Upravo zahvaljujući tome i nadahnuti tim svjetlima, ljudi su ovdje dugo živjeli u slozi i harmoniji, poštujući i pomažući jedni druge.
Razdor i netrpeljivost među vjerama počeli su se unositi tek krajem 19. stoljeća, i to sa strane. Oni nisu zametnuti u Bosni, niti su ikada potekli iz njenog bića. Prirodni ambijent Bosne, njena izvorna bit, ogleda se u plemenitom suživotu sljedbenika triju nebeskih objava.
Oni su se na ovom tlu susreli i prepoznali kao sljedbenici Božijih poslanika. Eto, to je naša Bosna, a naše crkve i džamije simboliziraju upravo taj sveti susret dobrih ljudi svih vjera i svjetonazora.
Na koncu, svi smo mi djeca naše majke Bosne i svi joj podjednako pripadamo. Ona u svojim njedrima ima pregršt ljubavi za sve nas. Zato iznesimo tu ljubav na svjetlo dana i podijelimo je među sobom. Mržnja koju proizvode loše politike otopit će se pred tom ljubavlju kao snijeg pod toplim suncem.
Mi nismo pozvani da proklinjemo. A kada bismo to činili, spomenuli bismo one koji promoviraju politike mržnje i raspiruju njen plam.
No, mi ih prepuštamo pravednom Sudu Dragoga Boga i molimo Ga da On svodi račune s njima, jer po islamu, oni čine težak grijeh.
Neka Uzvišeni Allah blagoslovi ovu džamiju u Lukavcu! Neka ona bude svjetionik duhovnosti, znanja i moralnog preporoda, te trajno stjecište dobrih ljudi, plemenitih komšija i iskrenih vjernika. I neka traje dugo!
Gospodaru naš, primi od nas, Ti sve čuješ i sve znaš!
Bože, blagoslovi ovu zemlju, njen narod i njene prijatelje!
Pomozi nam da u Tvom miru i blagoslovu podižemo našu djecu i unuke!
Neka naša posljednja molitva uvijek bude: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
Hvala vam!”
(Vijesti.ba)
