Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, intenzivirao je diplomatske aktivnosti nakon sahrane Ratka Mladića u Beogradu, pozivajući međunarodne partnere da ne ostanu samo na političkim osudama, već da razmotre i konkretne sankcije i restriktivne mjere prema osobama i institucijama koje su učestvovale u institucionalnom veličanju pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.
Poruke su upućene prema ključnim međunarodnim centrima, uključujući predstavnike Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, ali i državama članicama Organizacije islamske saradnje. Cilj ovih aktivnosti, prema obrazloženju bh. ministra, jeste pokretanje šire međunarodne reakcije na korištenje državnih institucija, vojnih resursa i službenih počasti tokom događaja u Beogradu.
Konaković traži konkretne poteze, a ne samo osude
U fokusu Konakovićevih zahtjeva nalazi se stav da međunarodna zajednica mora jasnije reagovati kada se kroz državne institucije odaje počast osobama koje su pravosnažno osuđene za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Ratko Mladić je pred međunarodnim pravosuđem pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Njegova sahrana u Beogradu, održana uz vojne počasti i prisustvo brojnih zvaničnika, izazvala je snažne reakcije u Bosni i Hercegovini, ali i izvan zemlje.
Konaković smatra da politička osuda sama po sebi nije dovoljna ukoliko ne bude praćena konkretnim mjerama. Zbog toga je od međunarodnih partnera zatražio da razmotre ciljane sankcije protiv pojedinaca i institucija koje su, prema njegovom stavu, direktno učestvovale u organizaciji, promociji ili podršci takvom događaju.
Pisma upućena na više međunarodnih adresa
Diplomatska inicijativa nije ograničena samo na jednu instituciju ili grupu država. Bosanskohercegovačka diplomatija posljednjih dana pokušava ovo pitanje podići na širi međunarodni nivo.
Zahtjevi za reakciju upućeni su prema Evropskoj uniji, američkim zvaničnicima i drugim međunarodnim partnerima, a pisma su proslijeđena i državama članicama Ujedinjenih nacija. Sada se u ovu diplomatsku aktivnost uključuju i zemlje koje pripadaju Organizaciji islamske saradnje.
Takav potez pokazuje da Sarajevo pokušava osigurati što širu međunarodnu podršku za stav da veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca ne smije postati prihvatljiva državna praksa niti biti tretirano kao unutrašnje političko pitanje pojedine zemlje.
Odgovornost Vučića dio Konakovićevih tvrdnji
Konaković je u svojim javnim porukama odgovornost povezao i sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, prvenstveno zbog njegove ustavne uloge u sistemu komandovanja vojskom Srbije.
Bh. ministar posebno problematizira činjenicu da su vojne strukture učestvovale u transportu i ceremonijalnom dijelu sahrane. Iz toga izvodi zaključak da se događaj ne može posmatrati samo kao privatna komemoracija, nego kao pitanje u kojem su korišteni državni resursi i institucionalni autoritet.
Riječ je, međutim, o političkoj i pravnoj ocjeni koju iznosi Konaković, dok će eventualne međunarodne mjere zavisiti od procjene i odluka država i institucija kojima su zahtjevi upućeni.
Zašto je pitanje izazvalo snažne reakcije
Posebnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da je Mladić pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, kao i za druge teške zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Zbog toga svako javno i institucionalno veličanje njegove uloge izaziva snažne reakcije žrtava, njihovih porodica i dijela međunarodne zajednice. Za Bosnu i Hercegovinu ovo pitanje nije samo tema historijskog sjećanja, nego se direktno povezuje s poštivanjem presuda međunarodnih sudova, kulturom sjećanja, regionalnim odnosima i procesom pomirenja.
Više od tri decenije nakon završetka rata, ovakve teme i dalje imaju snažan politički i društveni naboj, posebno kada se povezuju s državnim institucijama i službenim ceremonijama.
Moguće sankcije i druge restriktivne mjere
Konaković od međunarodnih partnera traži da razmotre ciljane sankcije prema osobama za koje se utvrdi da su direktno učestvovale u institucionalnom veličanju pravosnažno osuđenih počinilaca najtežih međunarodnih zločina.
Takve mjere, ukoliko bi ih određene države prihvatile, mogle bi uključivati različite oblike diplomatskih ili finansijskih ograničenja. O tome, međutim, svaka država i međunarodna institucija odlučuje zasebno u skladu sa svojim zakonima, procedurama i političkim procjenama.
Zbog toga će naredni period pokazati hoće li diplomatska inicijativa Bosne i Hercegovine ostati na nivou političke podrške i javnih osuda ili će neke zemlje odlučiti napraviti konkretniji korak.
Diplomatski pritisak se nastavlja
Aktuelni potezi pokazuju da Ministarstvo vanjskih poslova BiH nastoji održati ovu temu visoko na međunarodnoj političkoj agendi. Uključivanje većeg broja država u komunikaciju povećava mogućnost da se o ovom pitanju razgovara i izvan uobičajenih evropskih i američkih diplomatskih krugova.
Posebno je značajno obraćanje državama članicama Organizacije islamske saradnje, među kojima Bosna i Hercegovina tradicionalno ima niz političkih i diplomatskih partnera.
Konakovićeva poruka svodi se na zahtjev da međunarodna zajednica dosljedno brani presude međunarodnih sudova i da jasno povuče granicu između slobode političkog djelovanja i institucionalnog veličanja osoba osuđenih za najteže ratne zločine.
Šta slijedi nakon poslanih pisama
U ovom trenutku najvažnije pitanje jeste kakav će biti odgovor država kojima su upućeni zahtjevi. Javna osuda predstavlja jedan nivo reakcije, dok bi eventualno uvođenje sankcija predstavljalo znatno ozbiljniji diplomatski potez.
Bez obzira na konačne odluke međunarodnih partnera, jasno je da će događaji povezani sa sahranom Ratka Mladića još neko vrijeme ostati važna tema odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije, ali i šire regionalne politike.
Za bh. diplomatiju ovo je istovremeno test mogućnosti da kroz međunarodne institucije i bilateralne kontakte osigura konkretniju podršku stavovima koje zastupa u vezi s poštivanjem presuda međunarodnih sudova i sprečavanjem veličanja ratnih zločinaca.
Diplomatska aktivnost koju je pokrenuo Elmedin Konaković pokazuje namjeru Bosne i Hercegovine da ovo pitanje ne ostane samo u okvirima regionalne političke rasprave. Upućivanjem poruka prema EU, SAD-u, Velikoj Britaniji, članicama UN-a i islamskim zemljama, bh. diplomatija pokušava osigurati što širu podršku za stav da institucionalno veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca zahtijeva ozbiljnu međunarodnu reakciju.
Hoće li ta reakcija ostati na riječima ili će rezultirati konkretnim sankcijama, tek će se vidjeti. Ono što je već sada jasno jeste da će ova tema i dalje imati snažan utjecaj na političke i diplomatske odnose u regionu.