Nakon što se prebroji i posljednji glasački listić, a Centralna izborna komisija BiH zvanično potvrdi konačne rezultate izbora, za šta je krajnji rok 3.novembar, tada počinju teći rokovi za formiranje zakonodavnih i izvršnih organa vlasti u BiH, piše raport.
No, stranke s najvećim brojem glasova već tragaju za koalicionim partnerima s kojima bi formirali vlast što je u BiH uvijek težak i neizvjestan proces.
Protekle godine su pokazale da je vlast svima draga, a stranke s najviše osvojenih glasova sebe vide kao predvodnike u diktiranju uvjeta i ekskluzivne vlasnike fotelja iako je vlast teško formirati bez širih koalicija.
A, ko nije sposoban okupiti koaliciju i obezbijediti matematičku većinu, brzo će se suočiti sa zidom realnosti i vidjeti da pobjeda stranke ne znači ništa ako s njom neće niko da koalira.
Pojedinačni izborni rezultat nije garant za ulazak u vlast
U to se najviše uvjerila SDA nakon izbora 2022. godien, kada je osvojila kao stranka najveći broj glasova, ali nije mogla okupiti koaliciju za formiranje vlasti, pa su zbog toga od sebe pravili žrtvu protekle četiri godine.
Zato je lider SDA, Bakir Izetbegović, već u izbornoj noći nakon proteklih izbora lansirao izjavu da njegova stranka ‘mora biti dio vlasti’, što je samo ponovljena mantra i višegodišnji politički spin.
Jer, izborni rezultat ni u jednoj demokratskoj zemlji nije garant da ta stranka mora ući u vlast.
Iako taj spin uspješno prolazi kod stranačke baze u SDA i ‘primila’ se i kod dijela drugih građana, tvrdnja da izbacivanje pojedinačnog pobjednika iz izvršne vlasti znači ‘poništenje izborne volje građana’ nije ništa drugo nego pokušaj da se vlastita nemoć okupljanja koalicije proda pod jeftinu ulogu žrtve.
Jer, u parlamentarnoj demokratiji vlast ne pripada onome ko ima najjači pojedinačni stranački rezultat, već onome ko je sposoban da obezbijedi i dokaže parlamentarnu većinu.
Ovaj svoj narativ SDA naslanja na dešavanja iz 2022. godine , kada SDA jeste tada osvojila najveći pojedinačni broj glasova, crpeći snagu iz svoje decenijama građene i na budžetskom uhljebljivanju stvorene glasačke baze. Iz SDA su i tada i sada nadjačali činjenicu da su , stranke Trojke i njihovi partneri u konačnom zbiru imali znatno veći broj glasova građana i, što je najvažnije, formirali su jasnu većinu u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
To što SDA tada nije imala nikakav koalicioni kapacitet i što niko s njom nije htio sjesti za sto, bio je isključivo njihov unutrašnji problem, a ne ustavna nepravda, jer koaliranje je legitimno i demokratsko pravo drugih stranaka da se okupe oko zajedničkog programa i sakupe minimalno 50 ruku.
Najveća manipulacija proteklih godina, koja je vjerovatno i pomogla da SDA danas ima veći broj glasova nego 2022. godine, ticala se intervencije visokog predstavnika Christiana Schmidta iz aprila 2023. godine.
Opozicija je u javnosti uspješno nametnula stigmu o ‘nametnutoj vladi, svjesno prešućujući ključnu činjenicu da Schmidt svojom odlukom nije izmislio glasove niti je Trojki poklonio ijednu ruku u parlamentu. Trojka je tu većinu imala. Ono što je visoki predstavnik zapravo uradio jeste deblokada procesa. Spriječio je potpredsjednika Federacije BiH Refika Lendu iz SDA da svojim odbijanjem davanja saglasnosti drži cijeli entitet kao taoca jedne stranke. Da OHR tada nije intervenisao, Federacija bi ostala zarobljena u beskonačnom tehničkom mandatu Vlade Fadila Novalića, koja je zbog ranijih opstrukcija HDZBiH i nemogućnosti dogovora već provela punih osam godina u vlasti.
Nema dugotrajnih blokada formiranja Vlade FBiH
Naravno, nijednom građaninu koji želi živjeti u slobodnoj zemlji , od čega je ruku na srce BiH daleko, nije drago da bilo ko sa strane intervenira u Ustav FBiH,ali to je pravo visokog predstavnika i realnost koju BiH živi tri decenije nakon agresije.
No, zašto je bitno podsjetiti na ‘galamu’ o suspenziji Ustava iza koje se krije i najveći apsurd domaće politike, naročito SDA i opozicionih stranaka koje su velikim dijelom na tome faktički dobile ovogodišnje izbore.
Naime, Schmidt je u aprilu 2023. godine ostavio jasan rok da Parlament FBiH ima vremena do 1. maja 2024. godine da sam izglasa ustavne amandmane i ponudi domaće rješenje za deblokadu u slučaju da dođe do situacije da jedan od tri čelnika FBiH pokuša blokiriti uspostavu Vlade FBiH.
Ali, SDA i ostatak opozicije proveli su tih trinaest mjeseci galameći u medijima, ali nikada u parlamentarnu proceduru nisu uputili zvaničan prijedlog izmjena ustavnih rješenja.
Taj prešutni pristanak danas je potpuno jasan.
Svim političkim akterima koji danas pretenduju na fotelje, pa i samoj SDA, savršeno odgovara da ih sutra niko ne može blokirati na način na koji su to radili SDA i HDZBiH.
S obzirom na to da domaći političari svjesno nisu uradili ništa, na snagu je automatski stupio Schmidtov trajni mehanizam koji iz temelja mijenja način formiranja vlasti, a pravila su napravljena tako da više niko ne može ucjenjivati većinu.
Sve počinje u Domu naroda Federalnog parlamenta, gdje klubovi konstitutivnih naroda predlažu kandidate za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije. U prvih trideset dana kandidata može predložiti samo grupa od najmanje 11 delegata. Ako niko u klubu ne može ili ne želi skupiti tih 11 ruku, rokovi neumoljivo teku i u narednih deset dana prag za predlaganje kandidata pada na sedam delegata. Ako zakaže i to, u posljednjem krugu dovoljno je sakupiti samo četiri delegata koji će poslati kandidata na potvrdu u Predstavnički dom.
Nakon što Predstavnički dom potvrdi rukovodstvo, predsjednik Federacije ima rok od 30 dana da, uz konsultacije s potpredsjednicima, odredi mandatara koji u džepu mora imati dokazivu podršku većine u Predstavničkom domu, odnosno minimalno 50 zastupničkih ruku.
Ako predsjednik i oba potpredsjednika ne postignu jednoglasnu saglasnost o novoj Vladi, proces se više ne zaustavlja. Odluku o imenovanju sada mogu potpisati predsjednik i samo jedan potpredsjednik, pod uslovom da iza njih stoji parlamentarna većina. Onaj eventualno treći, nezadovoljni potpredsjednik više nema pravo na apsolutni veto.
Njegovo odbijanje pada u vodu osim ako u roku od tri dana ne obezbijedi dvotrećinsku većinu od čak 16 ruku u svom matičnom klubu naroda da ga podrže.
Jasno je da skupiti takvu dvotrećinsku većinu za jednu jedinu stranku u komplikovanom bh. sistemu je skoro nemoguća misija. I ovo pravilo važe za sva tri kluba konstitutivnih naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Veto se pod novim pravilima može pokrenuti samo ako jedna stranka uspije oko sebe okupiti partnere i formirati široki front unutar kluba naroda, što znači da ipak ne može samo jedna stranka ili uz nju stranka s jednim ili dva mandata uložiti veto, nego bi u tom slučaju faktički ogromna većina u jednom klubu bila protiv nove Vlade, što bi značilo da ona nema podršku ni samog Doma.
Širok front i betonskih 16 ruku
U suštini, to znači da je vrijeme u kojem je jedna stranka mogla držati ključeve cijele Federacije bila to SDA ili HDZBiH u svom džepu je nepovratno završeno. Ko nije sposoban okupiti partnere u Predstavničkom domu, a nema širok front i betonskih 16 ruku u Domu naroda da ruši proces, taj više ne diktira uslove. Taj ide u opoziciju.
I pri tome, ne može govoriti da se na taj način ‘poništava izborna volja’ kako govore iz SDA, što neodoljivo podsjeća na identične matrice o ‘legitimnom predstavljanju’ koje godinama koristi Dragan Čović, ali i Milorad Dodik.
Jer, zašto bi glasovi birača SDA , kako ta stranka pokušava predstaviti, bili vrijedniji od glasova neke eventualne koalicije stranaka iz FBIH, u slučaju da te stranke formiraju vlast? Takvo tumačenje nije svojstveno nijednoj demokratiji, nema uporište u Ustavu i zakonima i zato treba ponoviti da u bilo kojem demokratskom društvu niko nema tapiju na vlast na osnovu pojedinačnog rezultata.
Vlast prave oni koji su sposobni da razgovaraju, kompromisno se uvežu i obezbijede stabilnu parlamentarnu većinu. Sve ostalo je politički pritisak, populistička priča i nespremnost na prihvatanje realnosti.