“Potrebno je uvesti EU u svakojaku zaštitu BiH i otvoriti put da se uspostavi trajan mir i dugoročna stabilnost u Bosni i Hercegovini.”
“Dodik vodi RS u nestanak, jer zapad neće ponoviti grešku Richarda Holbrooka i grešku američkih demokrata koji su etnički očišćenu teritoriju legalizirali kao entitet u Bosni i Hercegovini.”
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu.
Tako je IFIMES povodom neustavnog djelovanja Milorada Dodika (SNSD) i dodatne eskalacije političke i sigurnosne krize u Bosni i Hercegovini pripremio analizu aktualnih događanja u našoj zemlji. Prenosimo analizu IFIMES-a:
TRILATERALA – PRVI PLAN SAD
Američka inicijativa o trilaterali SAD-Bosna i Hercegovina-Srbija učinila je Milorada Dodika (SNSD) nervoznim i isti povlači nerazumne poteze koji vode u nestanak entiteta RS. Bosna i Hercegovina i Srbija su predviđene za istovremeni ulazak u NATO i EU i čeka se rasplet pregovora između SAD i Ruske federacije. Maksimalni ustupak Srbiji je mogućnost zadržavanja statusa vojne neutralnosti, ali je obavezan ulazak u EU i obaveza da nalazišta rijetkih metala ustupi SAD. U pregovorima nije predviđeno mjesto za Dodika.
“NON-PAPER“ – DRUGI PLAN SAD
Amerikanci su pripremili još jedan „Non-paper“, koji se nalazi u Uredu visokog predstavnika (OHR) u Sarajevu, koji predstavlja drugi plan SAD.
Radi se o novom preustroju Bosne i Hercegovine na regije, bez entiteta. Svi odustaju od svojih dosadašnjih proklamiranih ciljeva. Sprovodi se svojevrsni Maršalov plan, ali nestaju tri dominirajuća nacionalna lidera. Formiraju se komisije za istinu i pomirenje na osnovu iskustava Južnoafričke republike. Sprovode se svi zahtjevi za pridruživanje EU, ukidaju se specijalne veze.
Novina je uloga i mjesto Turske u realizaciji američkih planova. Interesantno je, da su SAD ulogu medijatora prepustile OHR-u i visokom predstavniku, ali i EU. O čemu se zapravo radi?
Nedavna izjava Redžepa Tajipa Erdogana (Recep Tayyip Erdogan), da Turske kao punopravna članica EU može spasiti Evropsku uniju od njenih kriza, bilo da je riječ o ekonomiji, odbrani, politici, sigurnosti ili međunarodnom položaju otvorila je “Pandorinu kutiju“ i Turska se, kako smatraju analitičari, ozbiljno priprema za uključivanje u sigurnosno-ekonomske tokove sa EU nakon ulaska u Siriju i dogovora sa proameričkim kurdskim SDF, koji kontrolira četvrtinu Sirije uz pomoć 2000 američkih vojnika. Turska dobiva “odriješene ruke“ za historijski povratak na Balkan i EU. Kao članica Vijeća za implementaciju mira u BiH (PIC) i kao dio međunarodnih vojnih snaga na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, uz podršku SAD i Rusije, Turska će postati nezaobilazan faktor rješavanja krize na Kosovu i u Bosni i Hercegovini.
Turska se nameće kao ozbiljan partner EU zbog svojih političko-obavještajnih i sigurnosno-vojnih veza sa Ukrajinom, ali i sa Rusijom i SAD, a posebno sa islamskim zemljama, počevši od Saudijske Arabije, Irana do Iraka i Katara, pa čak i UAE.
Također, Turska ima dobre odnose sa Srbijom i Hrvatskom, ali geopolitička situacija je takva da će Turska morati izvršiti koncentraciju svojih vojnih i obavještajnih snaga u Bosni i Hercegovini, kao protuteža velikodržavnim projektima, ne samo Srbije, nego Hrvatske, Mađarske i Albanije. Turska bi imala ulogu čuvara balkanskih granica i zaštitite suverenosti Bosne i Hercegovine.
Podsjećamo na nedavnu izjavu predsjednika Republike Turska Redžepa Tajipa Erdogana, da Turska neće dozvoliti da se ponove patnje Bosne i Hercegovine iz 1990-ih godina.
“Nastavit ćemo naše inicijative dok ne bude postignuto trajno rješenje. Ne osjećam čak ni potrebu da kažem kako se nećemo suzdržavati i od odlučnijeg stava ako je to potrebno. Nema više Turske iz perioda Alije Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, danas postoji druga Turska. Zbog toga će i koraci koje ćemo poduzeti biti značajno drugačiji” – rekao je Erdogan.
Potrebno je napomenuti, da je Azerbajdžan uz pomoć Turske povratio okupirana područja u regiji Nagorno-Karabah i uspostavio svoju cjelovitost i suverenitet na cijeloj teritoriji što potvrđuje odlučnost i rastući utjecaj Turske.
Zamjenik ministra vanjskih poslova i trgovine Mađarske Levente Magijar (Magyar) izjavio je “Zapad uvijek odlučuje o Istočnoj Evropi bez saznanja i poznavanja historije“.
“Mađarska je tu u susjedstvu, na samo 70 kilometara. Prošlo je vrijeme kada je Mađarska bila samo promatrač događaja. Mi smo se odlučili za politiku razumijevanja i protiv namjera Zapada” – naveo je on.
Naravno, tih 70 km prelazi preko teritorije Republike Hrvatske i poznato je da Mađarska polaže pravo na teritorije Republike Hrvatske, Rumunije, ali i Srbije i Slovenije. Prema određenim saznanjima Velika Britanija neće dozvoliti prekrajanje granica Bosne i Hercegovine i spremna je vojno reagirati, a Viktora Orbana postavlja u ravan sa Vladimirom Putinom.
Analitičari upozoravaju na moguće buduće aktivnosti slovačkog premijera Roberta Fica i Slovačke, koji je spreman da se uključi u dodatnu destabilizaciju Bosne i Hercegovine kao „ispomoć“ i podrška Orbánovim nastojanjima i aktivnostima u Bosni i Hercegovini.
Tzv. lideri trojke (SDP, Narod i pravda i Naša stranka) su osobe koje su pospješile secesionističku politiku Milorada Dodika. Zbog “fotelja“ ispunjavaju sve želje i zahtjeve Milorada Dodika (SNSD) i Dragana Čovića (HDZBiH) i njihov nerad i neznanje je srazmjerno planovima Dodika i Čovića za razbijanje BiH prouzrokovali su ogromnu štetu.
Njihove ostavke na državne funkcije su najbolje rješenje za Bosnu i Hercegovinu do realizacije američkih planova, formiranje ekspertne vlade se nameće kao imperativ.
Javašluk trojice tzv. lidera trojke (Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto) je eliminirao opoziciju iz RS-a i sve dok je Dodik politički aktivan stvaraju se problemi. Nažalost „većina političkih Bošnjaka“ su se trudili da pomognu Dodiku u procesu pred Sudom BiH, zbog toga je i presuda takva kakva jeste – loša.
Dodikovi saradnici, jataci i “pomagači“ bukvalno prepisuje planove koje je Radovan Karadžić (SDS) pravio sa Slobodanom Miloševićem i to pokušavaju preko Narodne skupštine RS (NSRS) pretočiti u nekoliko zakona. Posebno je agilan Siniša Karan, koji podsjeća na Biljanu Plavšić.
Dodik vodi RS u nestanak, jer zapad neće ponoviti grešku Richarda Holbrooka i grešku američkih demokrata koji su etnički očišćenu teritoriju legalizirali kao entitet u Bosni i Hercegovini. Američki Republikanci tu grešku neće ponoviti u situaciji kada pokušavaju zatvoriti sve svjetske sukobe i uspostaviti odnose sa Rusijom i Kinom na novim osnovama. Ugrožava se i Srbija. Demonstracije u Srbiji su djelimično zasluga i Dodikove politike taoca, koju je primjenjivao Karadžić prema Miloševiću dok obojica nisu završila u Den Hagu na Međunarodnom krivičnom sudu (ICTY) kao ratni zločinci.
Bosna i Hercegovina je šansa za EU da ne uđe u nove probleme. Prepuštanje da SAD imaju isključivi patronat nad Balkanom predstavlja veliki udarac za EU. Ukoliko nesposobna tzv. trojka (SDP, Narod i pravda i Naša stranka) ne uvede u vlast opoziciju iz RS-a, onda visoki predstavnik u BiH (OHR) treba pristupiti mjerama zabrane političkog djelovanja Milorada Dodika i tako olakšati sprovođenje predviđenih planova. Potrebno je uvesti EU u svakojaku zaštitu BiH i otvoriti put da se uspostavi trajan mir i dugoročna stabilnost u Bosni i Hercegovini. Analitičari smatraju da je projekcija sa Turskom najsvrsishodnija za Balkan i Bosnu i Hercegovinu.
“Evropska sigurnost bez Turske je nezamisliva. Evropa više ne uspijeva održati svoj status globalne sile zbog neuključivanja Turske u Uniju” – kazao je Erdogan.
Kao što se uvijek sa velikom pažnjom promatraju i analiziraju dešavanja u Njemačkoj, jer je ta zemlja prouzrokovala dva svjetska rata tako je potreban oprez kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Svaka radikalizacija u Njemačkoj izaziva oprez i zabrinutost ostatka svijeta.
Analitičari smatraju, da aktualna dešavanja u Bosni i Hercegovini zahtijevaju oprez i zabrinutost ne samo zbog historijskih razloga, jer je 1914.godine, jednim od najsudbonosnijih atentata u čitavoj svjetskoj historiji na austrougarskog prestolonasljednika i nadvojvodu Franza Ferdinanda u Sarajevu, pružen povod za Prvi svjetski rat nego i zbog činjenica da je Bosna i Hercegovina bila u nedavnoj prošlosti (1992-1995) žrtva okrutnog rata i vojne agresije, koji ukoliko bi se ponovilo to ne bi više bio lokalni rat nego rat evropskih razmjera sa nesagledivim posljedicama i to je realna prijetnja i opasnost. Aktualna kriza u Bosni i Hercegovini nije samo politička ona je i sigurnosna navodi se u analizi.