Četiri strica i djed ubijeni u genocidu – a on je zabio penal koji je Bosnu odveo na Mundijal. Sada piše novo poglavlje.
Esmir Bajraktarević odrastao je u Applетonu u američkoj saveznoj državi Viskonsinu, ali korijeni koji vode do Srebrenice od njega su napravili jednog od najneobičnijih junaka ovogodišnjeg Mundijala.
Kada je zabio odlučujući penal koji je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svjetsko prvenstvo, Bajraktarević je skinuo dres, okrenuo ga i podigao visoko – da svi vide njegovo prezime. Za sina bosanskih izbjeglica iz Srebrenice, gdje je u julu 1995. godine ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, taj gest bio je daleko više od slavlja. Četiri Bajraktarevićeva strica i djed po ocu ubijeni su u Srebrenici. Njegovi roditelji Elmir i Emina uspjeli su pobjeći, da bi se naposljetku nastanili u Švicarskoj, a potom i u Viskonsinu, piše ugledni The New York Times.
“Srebrenica je nešto što nikada neću zaboraviti. Dio je mene i onoga što jesam. Nosim je u krvi”, rekao je Bajraktarević.
Sin preživjelih postaje mundijalni junak
Bajraktarević je odrastao u Appletonu, gdje su mu roditelji radili u fabrikama, a fudbal je bio centar svega. U kući je jeo bosansku hranu poput ćevapa i govorio bosanski s roditeljima. Sa 13 godina preselio se u klub SC Wave u Milwaukeeju, a tri godine kasnije otišao u Maseč da se priključi akademiji New England Revolutiona iz MLS-a.
Debijantovao je u MLS-u 2022. godine, a do 2024. bio je standardni starter. Istovremeno je nastupao za mlađe selekcije SAD-a i dobio poziv tadašnjeg selektora Gregga Berhaltera za januarski kamp 2024. godine, kao najmlađi igrač u ekipi s 18 godina.
“Trenerski štab je jako impresioniran njime. Ima jak mentalitet, veoma je kompetitivan, agresivan na lopti, spreman je raditi defanzivni posao”, rekao je tada Berhalter.
Ipak, u dubini duše Bajraktarević je znao da će, ako ga pozove BiH, prihvatiti taj poziv. Rastući u Viskonsinu, pratio je bh. reprezentaciju i idolizirao Edina Džeku. Kada je poziv stigao u julu 2024., iskoristio je FIFA-in jednokratni prelazak i odabrao Bosnu.
“Nije bilo nikakve sumnje, jer sam uvijek znao da će na kraju biti Bosna”, rekao je Bajraktarević.
U januaru 2025. transferiran je u nizozemski PSV u transakciji vrijednoj oko 6 miliona dolara. Postigao je prvi međunarodni gol u kvalifikacijama za Mundijal, a manje od godinu dana kasnije ušetao je do bijele tačke i savladao Gianluigija Donnarummu za plasman BiH na Svjetsko prvenstvo.
Prezime koje nosi historiju
Opsada Srebrenice počela je 6. jula 1995. godine. Bajraktarevićevi roditelji, poput mnogih, pobjegli su u šumu. Od procijenjenih 10.000 do 12.000 muškaraca koji su krenuli prema sjeveru u nadi da dostignu teritoriju pod kontrolom Vlade Republike Bosne i Hercegovine, preživjelo ih je između 3.300 i 3.500.
“Da preživi te šanse, njegov otac nije trebao ni doći u SAD – nije trebao preživjeti juli 1995.”, rekao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica. “Ovaj mladić je, zajedno s ostalim igračima, počeo prepisivati priču ove zemlje vlastitim rukama. A da to čini dijete preživjelog – život je nepobjediv.”
Suljagić je prisjetio i kako su 1994. godine, za vrijeme Mundijala u SAD-u, muškarci nosili dijelove bicikala uz brda kako bi generirali struju i negdje uhvatili signal, pa pod šatorom gledali utakmice.
“Popeli bi se uz to brdo gladni, ali bi se popeli – zbog fudbala”, kazao je Suljagić.
Na utakmici u Santa Clari u Kaliforniji, Bajraktarević će na teren iznijeti cijelu tu historiju u meču šesnaestine finala protiv SAD-a – zemlje svog rođenja. Jednom je nastupio za američku selekciju, na prijateljskoj utakmici protiv Slovenije u januaru 2024., prije nego što je promijenio internacionalnu lojalnost.
Esmir Bajraktarević je saigrač u klubu sa američkim reprezentativcima sa Svjetskog prvenstva Sergiñom Destom (8) i Ricardom Pepijem (9) Foto: Prestige / Soccrates / Getty Images
Na suprotnoj strani bit će mu poznata lica: s Milesom Robinsonom igrao je na onom januarskom kampu, s Chrisom Bradyjem u mlađim kategorijama SAD-a, a s Serginom Destom i Ricardom Pepijem igra svakodnevno u PSV-u.
“Ovo su momenti za koje živiš. O njima sam sanjao od malih nogu”, rekao je Bajraktarević.
Suljagić, bivši zamjenik ministra odbrane BiH, insistira da je sam čin – sin preživjelih Srebrenice koji vodi Bosnu prema mundijskoj slavi – važniji od bilo kojeg rezultata.
“Imam 51 godinu, imao sam 20 kad sam preživio. I ovaj dječak mi sada bukvalno pomaže da prođem kroz to – igrajući fudbal i dajući golove za reprezentaciju.”