“Ono što povezuje Dragana Čovića i “HR H-B” imovina je koju je opljačkao i podijelio s ortacima koji su gotovo bez iznimke iz istog jugokomunističkog legla. Predsjednik Vlade “HR H-B” je u zatvoru, a veliki broj ratnih komandanata nosi teret uglavnom iskonstruiranih, lažnih optužnica.”
Kandidat grupacije hrvatskih stranaka za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zdenko Lučić oglasio se povodom najavljenog obilježavanja godišnjice stvaranja političko-vojne strukture na području BiH, piše politički.ba.
Lučić podsjeća na historijski okvir i okolnosti u kojima je nastala ova opcija:
“U teškim ratnim danima, kada su pripadnici HVO-a svakodnevno ginuli u obrani svojih domova, u Grudama je 28. augusta 1993. proglašena “Hrvatska Republika Herceg-Bosna”. Bila je to nužna odluka koja je jačala hrvatsku poziciju i osiguravala legitimitet hrvatskim pregovaračima u Ženevi. Oni su tražili pravedno rješenje za Hrvate u BiH i za BiH. Najprije je osnovan Zastupnički dom “HR H-B”, u koji su ušli (do prvih slobodnih izbora) zastupnici u Vijeću općina Skupštine BiH i članovi Predsjedništva “Hrvatske zajednice ‘erceg-Bosna”. Zakletvu je položilo 58 zastupnika. Za predsjednika Zastupničkog doma izabran je Perica Jukić iz Žepča, a za dopredsjednike Ivan Bender iz Neuma i Mato Mađarević iz Posavine. Za predsjednika “republike” izabran je Mate Boban.”
Govoreći o kasnijem razvoju događaja, Lučić navodi:
“Nakon Vašingtonskog sporazuma od “Hrvatske Republike Herceg-Bosne” i Republike Bosne i Hercegovine formirana je Federacija BiH. Poslije je potpisan i Dejtonski sporazum, kojim smo uglavnom mogli biti zadovoljni. Nakon toga slijedi čitav niz nametnutih odluka i promjena Ustava Federacije BiH koji su hrvatski narod u BiH doveli u stanje obespravljenosti i poniženja.”
U nastavku objave, Lučić se direktno obrušava na dugogodišnjeg lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića:
“Veliki doprinos tome dao je i sadašnji predsjednik HDZ-a Dragan Čović, koji već pune 22 godine ima glavnu ulogu u hrvatskoj politici u BiH. Kada bismo u samo nekoliko riječi ili rečenica ocjenjivali tu politiku, onda bismo rekli: laž, prevara, pljačka, licemjerje, pozerstvo, jeftina demagogija. U petak se obilježava dan “HR H-B”, a prošle su 33 godine od osnutka. Kako mediji najavljuju: ‘Događaj se održava pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora, Vijeća Matice hrvatske u BiH i Matice hrvatske’. Program počinje paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca, a zatim slijedi predstavljanje fotomonografije ‘1860 dana’ autora Joze Pavkovića. Predstavljači fotomonografije su akademik Dragan Čović, predsjednik HAZU-a u BiH akademik Mladen Bevanda, predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić i autor Pavković.”
Osporavajući legitimitet organizatora i učesnika skupa, Lučić piše:
“Niko od njih nema nikakve veze s osnivanjem “HR H-B”.
Čovića i Bevandu povezuje dugogodišnji staž u Savezu komunista Jugoslavije (Bevanda je bio i član Centralnog komiteta) te sadašnje članstvo u udruženju građana HAZU u BiH, koju koriste za samopromociju i liječenje bolesnih taština. Čovića i bivšeg liberala Zorića povezuju bliski im ljudi s naglašenim poslovnim interesima. Oni se uvijek vrte oko novca. Uglavnom, nigdje nikoga od osnivača “HR H-B”, a destine ih je još živih i imali bi šta reći o tom historijskom vremenu i događaju.
Konačno, što li su ta slavna HAZU u BiH i Vijeće Matice hrvatske u BiH istražili i objavili o “Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni”?
Znaju li barem imena osnivača?”
Lučić optužuje Čovića i za privatizaciju imovine i zanemarivanje branitelja:
“Ono što povezuje Dragana Čovića i “HR H-B” imovina je koju je opljačkao i podijelio s ortacima koji su gotovo bez iznimke iz istog jugokomunističkog legla. Predsjednik Vlade “HR H-B” je u zatvoru, a veliki broj ratnih komandanata nosi teret uglavnom iskonstruiranih, lažnih optužnica.
Mnogi politikanti sistemski pokušavaju hrvatski narod u BiH opteretiti hipotekom UZP-a. Na to Čović ni njegova politika nemaju odgovor. Umjesto ozbiljnog pristupa problemima i rada, on je, eto, odlučio malo obilježiti dan osnivanja “HR H-B”. Sjetimo se da ga godinama nije ni spominjao, plašio se, nije ga zanimao. Sada mu se valjda učinilo da bi to bilo korisno za predstojeće izbore.”
O karakteru Čovićevog političkog djelovanja dodaje:
“Ništa taj ne radi iz uvjerenja, sve je samo trenutni interes, poza, trik, blef, ubleha – vijenci i svijeće bez iskrenog saučešća, saopćenja i govori bez smisla i sadržaja. Ipak, svijeća u Čovićevim rukama ima neku simboliku. Polako gori, topi se, kao ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH, kao hrvatska imovina, kao njegova predizborna obećanja. U više slučajeva uvjerili smo se u Čovićev utjecaj na tužilaštva i sudove u BiH. Njegovi spisi tajanstveno nestaju iz sudova, predmeti padaju u zastaru, presude se donose na temelju ‘nedostatka dokaza’. Ali kada su u pitanju hrvatski branitelji, ratni komandanti, onda ništa od tog utjecaja. Što su oni dalje i u lošijoj poziciji, to se on osjeća bolje i sigurnije.”
Na kraju objave, Lučić spominje i zakonske izmjene te učešće hrvatskih zvaničnika:
“Koliko je Čoviću i njegovoj družini stalo do branitelja i dostojanstva Domovinskog rata pokazuje i to da su nedavno, po njegovu nalogu i nagovoru, hrvatski zastupnici u Zastupničkom domu i Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine glasali za izmjene zakona prema kojima je rat u BiH počeo 8. aprila 1992., a ne 18. septembra 1991., kako je to do sada bilo određeno i kako je to doista i bilo. Jer, mi smo ratovali protiv JNA i u vrijeme kada je Čović, kao član Kriznog štaba Vazduhoplovne industrije Soko Mostar, bio na neprijateljskoj strani.
Rat u Hrvatskoj također je od prvoga dana bio i naš rat!
Mediji javljaju da će govor na Čovićevoj godišnjici održati i ministar obrane u Vladi Republike Hrvatske Ivan Anušić. Hrvatski branitelj, dragovoljac, ratnik. Njemu nije mjesto u tom društvu.”
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu donio je pravosnažne presude kojima su utvrđene historijske i pravne činjenice van razumne sumnje.
Pravosnažnom presudom Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu “Prlić i ostali” iz novembra 2017. godine, van razumne sumnje je dokazano i utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog poduhvata (UZP). Sud je van razumne sumnje utvrdio da je krajnji cilj UZP-a bio uspostavljanje hrvatskog entiteta, odnosno “Hrvatske Republike Herceg Bosne”, te njegovo spajanje sa Republikom Hrvatskom ili stvaranje samostalne države usko povezane s Hrvatskom.
Tribunal je van razumne sumnje potvrdio da je ostvarivanje tog cilja provođeno kroz etničko čišćenje, progon, ubistva, prisilno raseljavanje, zatvaranje u logore i druge teške zločine nad bošnjačkim stanovništvom. Za učešće u ovom udruženom zločinačkom poduhvatu i političko-vojno vođenje “Herceg Bosne”, politički i vojni vrh ove tvorevine pravosnažno je osuđen na ukupno 111 godina zatvora.
data-nosnippet>