Na Topčiderskom groblju u Beogradu obavljena je sahrana pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, u prisustvu porodice, političkih zvaničnika te više hiljada pristalica i poštovalaca. Mladić je ukopan pored svoje kćerke Ane, čime je ispunjena ranije izražena želja porodice.
Ispraćaj je obilježila sporna vojna i nacionalistička ikonografija. Nakon obraćanja njegovog sina Darka Mladića, uslijedila je počasna paljba, dok su okupljeni pjevali nacionalističke pjesme i skandirali, što predstavlja nastavak prakse javnog veličanja osobe odgovorne za genocid i najteže ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.
Tokom obreda, Darko Mladić se u ime porodice zahvalio prisutnima, a njegov govor obilježilo je otvoreno negiranje utvrđenih sudskih činjenica i pokušaj heroiziranja oca:
Pokušaj opravdavanja ratne uloge: Mladić je citirao navodne očeve riječi kako „jedan oficir u borbi, ako je dobar, može da spase hiljade”, ustvrdivši pred okupljenima da je njegov otac „spasio narod”.
Napad na Haški tribunal: Izneo je oštre optužbe na račun Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, nazivajući ga „vještačkim” te optuživši sudske institucije za namjeru da „pretvore branioce u zločince”. Nakon poziva prisutnima da „presude da li je njegov otac heroj ili zločinac”, okupljeni su odgovarali skandiranjem „Heroj, heroj”.
Optužbe o uzroku smrti: Osvrćući se na Mladićevu smrt u Hagu, izjavio je da ga je „neprijatelj ubio na oči cijeloga svijeta”, ignorišući zvanične medicinske i pravne izvještaje o zdravstvenom stanju preminulog.
Vojni folklor i simbolika
Kovčeg s tijelom prethodno je bio izložen u Hramu Svetog apostola Luke na Vidikovcu, odakle je prevezen do grobnog mjesta uz vojne marševe i prekriven državnom zastavom. Pored kovčega je položen i oficirski mač, čime je javna ceremonija iskorištena za naglašavanje vojničkog statusa preminulog, unatoč pravosnažnim presudama međunarodnih sudova za najteža kršenja međunarodnog humanitarnog prava.