Poznata hrvatska redateljica i scenaristica Ivona Juka dala je veliki intervju za Hellomagazin u kojem je progovorila o Josipu Brozu Titu i Jugoslaviji, partizanima, ustašama, NDH, jugonostalgičarima, crvenoj buržoaziji, Europskoj uniji i medijima.
Nedavno je svojim filmom Lijepa večer, lijep dan uzburkala strasti Hrvata i dobila proturječne komentare. Radnja filma smještena je u Jugoslaviju tijekom 50-ih i kroz priču četvorice filmskih autora progovara o izdaji, represivnom političkom sustavu, homoseksualizmu, društvenoj kontroli i ljubavi. Juka ovaj povijesni okvir zapravo koristi da bi progovorila o suvremenom svijetu. Lovro, Nenad, Stevan i Ivan odlaze u partizane kako bi se borili protiv ustaša i nacista. Šesnaest godina kasnije oni su renomirani filmaši u komunističkoj Jugoslaviji. Četiri umjetnika bivaju osumnjičena za homoseksualnost, a Emir kao lojalist komunističkoj partiji poslan je sabotirati njihove karijere i živote.
“Ovaj film dira u nešto što u Hrvatskoj ne podnosim, a to je podjela na one koji veličaju NDH i na jugonostalgičare. Iskreno, gnušam se i jednih i drugih. Oni koji vjeruju u Tita kao Isuseka, neka prestanu negirati njegove zločine i progone ljudi na Goli Otok, valjda svi znaju da je živio kao poremećeni šef narko-kartela, s vilama po cijeloj bivšoj Jugoslaviji i privatnim otokom, dok je propovijedao socijalizam i jednakost među ljudima”, rekla je Juka.
“Njegova svita, crvena buržoazija, je doslovno tlačila sve one koji su se usudili razmišljati drukčije ili preispitivati diktaturu. Svatko normalan shvaća da jednakosti nije bilo. Također, svatko normalan će osuditi rasističku i zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku. I znam da će ovaj film u cijelosti, a ne neka scena, polarizirati obje strane, zapravo već jest. Ali, ima normalnih ljudi, koji kao preziru i jedne i druge, i koji razmišljaju svojom glavom”, nastavila je Ivona Juka.
“Danas nam se čini da smo slobodni, ali smo pod nadzorom više nego ikad. EU kao da zavidi Kini na kontroli građana i uvodi nam neprestano još veću kontrolu. Nekad je partija nadzirala građane, špijunirala, a danas je nadzor gori i sofisticiraniji. Banke prate našu potrošnju, gps u smartphonima svaki naš korak, svuda oko nas su kamere, face-recognition bez našeg dopuštenja, a pisana komunikacija više nema privatnost, jer svaki naš sms ili mail može biti nadziran ili već jest. Napokon se govori o tajnim službama koje svakodnevno nadziru obične građane, sve pod krinkom sigurnosti, izgubili smo svaku slobodu na privatnost.
Međutim, gore od toga je što ulaze u naše mentalne sklopove, politička propaganda agresivno ulazi u sve pore društva i zbog nje su main stream mediji izgubili kredibilitet. Ljudi već znaju da određeni mediji propagiraju određene agende i zbog toga se okreću informacijama na socijalnim mrežama, što je još gore, jer tek tamo je gomila luđaka. U svemu tome, najteže je zadržati slobodu svojih misli. I o tome moj film govori, da je često najveća prepreka našoj slobodi vlastito uvjerenje u istinu. Ma, bila ta prepreka svjetonazorska, religijska ili ideološka, možemo ju premostit. Rekla bih da je svaki dan izazov za našu najvažniju slobodu, – našeg uma, a sami donosimo odluke koje nas ili zarobljavaju ili oslobađaju..”, rekla je za Hellomagazin.