Afera Hipodrom i dalje izaziva snažne političke reakcije, a jedna od najoštrijih stigla je od saborske zastupnice Marije Selak Raspudić. Komentirajući slučaj Koste Kostanjevića, koji je sklopio nagodbu s USKOK-om, poručila je da je riječ o paradigmatskom primjeru koji je, prema njezinu tumačenju, razotkrio stvarnu političku narav platforme Možemo! i odnos zagrebačke gradske vlasti prema odgovornosti.
Selak Raspudić pritom je posebno naglasila da je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević do samoga kraja inzistirao na Kostanjevićevoj nevinosti. U tome vidi ključni politički problem, tvrdeći da se iz kaznenog slučaja razvila velika politička afera upravo zato što je osoba koja je na kraju priznala nedjela, prema njezinim riječima, imala zaštitu s vrha gradske vlasti.
U svom istupu ustvrdila je da bi, u slučaju postojanja političkog poštenja, Tomašević trebao ponuditi ostavku. Smatra da politička odgovornost ne završava na sudskim procesima i kaznenim djelima pojedinaca, nego obuhvaća i ponašanje onih koji su ih javno branili, politički štitili ili odbijali priznati ozbiljnost situacije dok su optužbe već opterećivale gradski sustav.
Selak Raspudić dodatno je ustvrdila da je slučaj Hipodrom pokazao kako je jedna gradska krađa prerasla u politički slučaj bez presedana. Prema njezinu stavu, minimum koji građani imaju pravo očekivati jest da gradonačelnik stane pred javnost i preuzme jasnu odgovornost za političke posljedice cijelog slučaja.
U svojim kritikama nije se zaustavila samo na Tomaševiću. Spomenula je i Gorana Đulića, istaknutog člana Možemo!, tvrdeći da cijeli slučaj pokazuje obrasce političke zaštite, obračuna sa zviždačima i pokušaja prebacivanja fokusa s glavnog problema. Ujedno je poručila da Možemo! nakon ovoga, po njezinu mišljenju, više nema moralno pravo drugima dijeliti lekcije o poštenju i korupciji.
Zanimljivo, u istom istupu prozvala je i HDZ, ističući da ni ta stranka nema pravo docirati Možemo! o aferama jer su, kako tvrdi, kriminalne afere već odavno postale sastavni dio njihove politike. Time je svoju kritiku proširila na širu političku scenu, poručujući da slučaj Hipodrom ne kompromitira samo gradsku vlast nego i ukupnu političku kulturu u zemlji.
Na aferu su se osvrnuli i drugi oporbeni zastupnici. Mostov Marin Miletić poručio je da su “ova dva milijuna eura” tek kap u moru krađe, dok je HDZ-ov Ante Deur pitao gdje su se sada sakrili zastupnici Možemo! i gradonačelnik, podsjećajući da je Kostanjević priznao da je krao kroz lažne fakture. Time je parlamentarna rasprava dobila dodatnu težinu, a slučaj Hipodrom još jednom je iz gradske teme prerastao u nacionalni politički obračun.
U raspravi se otvorila i druga tema, nakon što se SDP-ova Kristina Ikić Baniček osvrnula na slučaj ubojstva maturanta Luke Milovca u Drnišu, prozivajući policiju, DORH, sudstvo i Ministarstvo pravosuđa. Iako je riječ o odvojenoj temi, njezin nastup pokazao je koliko su pitanja političke i institucionalne odgovornosti postala središnja točka saborskih sukoba.
Cijeli slučaj tako sve više izlazi iz okvira same afere Hipodrom. Dok je pravosudni dio priče dobio jedan epilog kroz nagodbu i priznanje, politički dio tek se rasplamsava. Oporba sada pokušava nametnuti tezu da odgovornost ne može završiti na jednom čovjeku, nego da se mora proširiti i na one koji su ga branili ili odbijali ranije povući jasne političke poteze.
Hoće li pritisak dovesti do ozbiljnijih političkih posljedica za Tomaševića i Možemo!, ostaje otvoreno pitanje. No nakon posljednjih istupa jasno je da će afera Hipodrom još dugo ostati jedna od glavnih tema političkog sukoba u Zagrebu i na nacionalnoj razini.