Okreće li Aleksandar Vučić definitivno leđa Europskoj uniji i bira Rusiju, koliko god to bilo ili izgledalo (barem sa strane) neracionalno i pogubno? I Moskva je posljednjih sedmica pojačala pritisak te poslala nekoliko intrigantnih i znakovitih poruka Beogradu – „Došlo je vrijeme odabira. Srbija će morati napraviti izbor“, jasno je poručio glavni kremaljski megafon Dmitrij Peskov, a prvi Putinov diplomat Sergej Lavrov dodatno je pojačao retoriku – Europska unija pokušava pretvoriti Srbiju u tampon-zonu prema Rusiji te je, kako navodi režimska agencija TASS, „istaknuo važnost proširenja saradnje između Organizacije Sporazuma o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) i prijateljskih zemalja, posebno Srbije“.
Podsjetimo, ODKB je ruski antizapadni vojni i politički savez, koji nazivaju „Putinov džepni NATO“, a u koji su uključene neke od zemalja bivšeg SSSR-a, tako da je ovo jasna poruka o jačanju ne samo političkih nego i vojnih veza između Rusije i Srbije. Peskov navodi kako „Bruxelles antagonizira Srbiju protiv Rusije“, a Lavrov dodatno ističe, kako prenosi TASS, da EU tjera Srbiju na izravan sukob s Rusijom zbog Ukrajine. Po njemu je Srbija „na prvoj liniji fronta, bori se za nacionalnu neovisnost i suočava se s izravnim zahtjevima bruxelleskih birokrata da zauzme antiruski stav ili čak da pošalje svoje trupe u blok koji prijete formirati protiv naše zemlje“, rekao je ruski ministar vanjskih poslova na sastanku Vijeća Parlamentarne skupštine ODKB-a, očito misleći na „Koaliciju voljnih“, formiranu kako bi pomogla Ukrajini koja je izložena ruskoj agresiji.
„EU uvjetuje pristupanje Srbije prekidom odnosa s Rusijom“, izjavio je Dmitrij Peskov. No uvjeren je da će se „Beograd u tom pitanju voditi isključivo svojim nacionalnim interesima“. Lavrov se početkom aprila telefonski čuo sa srbijanskim ministrom unutrašnjih poslova Ivicom Dačićem, a ovih dana je u Beograd poslao svog zamjenika Aleksandra Gruška.
„Predsjednik Vučić više je puta izjavio da se neće pridružiti EU pod uvjetima koji su antiruski.
Poštujemo taj stav. Ali također čujemo šta govori Europa. Srbiji se poručuje da može nastaviti pregovore o pristupanju samo ako ispuni dva uvjeta: prizna neovisnost Kosova – a to je dovoljno da se shvati antisrpska priroda Bruxellesa“, kaže Lavrov i dodaje: „I drugo, mora se pridržavati svih, bez izuzetka, sankcija koje Europska unija nameće Rusiji. To je sve. Drugim riječima, pokušavaju Srbiju pretvoriti u neku vrstu tampon-zone protiv Rusije“, naglasio je Lavrov. U Moskvi Vučića stalno podsjećaju na „dogovore“ s nedavnog sastanka (u martu) koji je imao s Vladimirom Putinom. Iz ruskog Ministarstva ekonomskog razvoja objavljeno je da su u Beogradu 24. aprila Rusija i Srbija potpisale program ekonomske saradnje za period 2026–2031., a Rusi su najavili daljnju rekonstrukciju srbijanskih željeznica u koju će se uključiti i kineske kompanije.
Vučić, suočen s političkom krizom na rubu haosa i nasilja u zemlji te stalnim antirežimskim protestima i neizvjesnošću izbornih rezultata, očito kalkulira i teško se odupire Putinovom utjecaju. Istovremeno, Vučić se nalazi pod pritiskom jer mu je ambasador SAD-a pri NATO-u Matthew Whitaker poručio da se Srbija treba suzdržati od, kako je naveo, „odbrambene i sigurnosne saradnje s nepouzdanim partnerima“, te da strateški pravac zemlje mora biti usklađen sa Zapadom. Rusija, očito, nastoji ponovo pojačati pritisak na Vučića kako bi ostala relevantna na Balkanu, ali i preko Srbije destabilizirala regiju i spriječila njeno približavanje europskim integracijama.
Naime, Srbija se prvi put suočava s mogućnošću blokade sredstava iz EU (oko 1,5 milijardi eura).
Srbijanski mediji sve više šire antieuropsku retoriku, podrška ulasku u EU pala je na gotovo historijski najniži nivo od oko 38 posto, a skoro četvrtina građana vjeruje da Srbija nikada neće postati članica Unije. Provučićevski mediji već najavljuju da bi neke zemlje (posebno Bugarska i Hrvatska, ali i Njemačka, Nizozemska i Danska) mogle blokirati otvaranje tzv. Klastera 3 i time praktično zamrznuti pregovore. Istovremeno, treba reći da ni opozicija – uključujući studente – ne insistira na europskoj agendi, pa „europski put“ nije ključna tema političkih sukoba.
EU je tako potpuno u drugom planu, što Vučiću olakšava političku poziciju, ali i jača proruske i antieuropske stavove u društvu. Treba naglasiti i da se Srbija, ni četiri godine nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, nije pridružila sankcijama Rusiji, a to ne zahtijeva ni većina opozicije.
Ipak, čini se da Bruxelles sve više gubi strpljenje.
Dodatno, Vučića zabrinjavaju i regionalni politički faktori, uključujući moguće promjene u Mađarskoj i sudbinu prodaje ruskog udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS). SAD kontinuirano vrši pritisak da se Srbija riješi ruskog vlasništva, dok se cijeli proces komplikuje zbog geopolitičkih odnosa i interesa Rusije. Neovisni mediji navode da odluka o prodaji NIS-a više zavisi od procjene Moskve nego od samih regionalnih aktera.
Vučić se tako nalazi pred ozbiljnim izazovom dok mu vlast pokazuje znakove nestabilnosti, iako je zasad još uvijek drži pod kontrolom.