Trumpova administracija najavila je povlačenje iz 66 međunarodnih organizacija. Gotovo polovina je povezana s Ujedinjenim nacijama.
Riječ je, uglavnom, o organizacijama koje se bave klimatskim promjenama, radnim odnosima, migracijama i sličnim pitanjima. Trumpova administracija okarakterisala ih je inicijativama, koje su u suprotnosti s američkim interesima.
Podsjetit ćemo da je jedan od njegovih prvih poteza, nakon povratka u Bijelu kuću, bilo povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma.
Analizirajući odluke administracije Sjedinjenih Američkih Država da se povuče iz niza međunarodnih organizacija i sporazuma, specijalni dopisnik za FTV-a Ivica Puljić upozorava da se taj proces još uvijek nije završio i da bi lista institucija koje bi mogle biti pogođene mogla dodatno rasti u narednom periodu.
„Treba dodati da pregled dodatnih međunarodnih organizacija koje bi mogle biti izvan američkog interesa i dalje u toku – prema Bijeloj kući. Prema njihovim navodima, bit će još toga.“
Zapadni Balkan i sudovi u fokusu
Govoreći o posljedicama po Zapadni Balkan, Puljić naglašava da se fokus međunarodne zajednice ne poklapa uvijek s interesima regiona, posebno kad je riječ o međunarodnim pravosudnim institucijama.
„Ono što je za Zapadni Balkan najznačajnije – Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove – nije i najvažnije za ostatak svijeta.“
Puljić ističe da je, gledano iz globalne perspektive, najveću pažnju izazvala odluka o povlačenju iz Klimatskog režima Ujedinjenih naroda, što je otvorilo brojna pitanja o budućnosti međunarodne saradnje u toj oblasti.
„Izlazak iz Okvirne konvencije o klimatskim promjenama iz 1992. godine izaziva najveću globalnu pozornost za entitete Ujedinjenih naroda. Povlačenje znači prestanak sudjelovanja ili finansiranja u mjeri, kako su rekli, dopuštenoj zakonom.“
Kada je riječ o funkcionisanju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove, Puljić upozorava da bi nova situacija mogla imati vrlo konkretne i dugoročne posljedice po njegov budžet i operativne kapacitete.
„Ovo povlačenje signalizira smanjenje financijske i političke potpore Amerike, što utječe na sposobnost mehanizma da obavlja ključne zadatke poput izvršenja kazni, zašite žrtava i, što je vrlo važno, dovršavanje žalbi kojih ima dosta, praćenje slučajeva i pomoć nacionalnim jurisdikcijama.“
Podsjećajući na ulogu i mandat ovog tijela, Puljić naglašava da se radi o instituciji koja je preuzela ključne funkcije ugašenih međunarodnih sudova.
„Međunarodni rezidualni mehanizam obavlja bitne funkcije ugašenih međunarodnih kaznenih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, uključujući žalbe i zaštitu svjedoka i upravljanje arhivom.“
Povlačenje SAD-a iz regionalnih i evropskih institucija
U širem regionalnom kontekstu, Puljić se osvrće i na povlačenje SAD-a iz Vijeća za regionalnu saradnju, organizacije sa sjedištem u Sarajevu, koja je godinama imala snažnu američku podršku.
„Amerika izlazi iz Vijeća za regionalno suradnje organizacije, čije sjedište baš u Sarajevu, u kojem su Amerikanci sudjelovali godinama i nastala je kao nasljednica pakta stabilnosti.“
Naglašavajući historijski značaj ove organizacije, Puljić podsjeća na njen nastanak i političku težinu u poslijeratnom periodu.
„To je tijelo osnovano 1999. i njegove inauguraciji prisustvovao je tadašnji predsjednik Bill Clinton.“
Kao dodatni signal promjene američkog odnosa prema evropskim institucijama, Puljić navodi i odluku o izlasku iz Venecijanske komisije Vijeća Evrope.
„Osim toga, izlazak Amerike iz Venecijanskog povjerenstva Vijeća Evrope je još jedno iznenađenje – negativno!“
Pravna nesigurnost i novi globalni odnosi moći
Govoreći o širim posljedicama po međunarodno pravo, Puljić ocjenjuje da se svijet suočava s novim talasom pravne neizvjesnosti.
„Sad imamo jednu pravnu nesigurnost. I u Americi i ovo sam nameće pravnu nesigurnost globalno.“
Prema njegovim riječima, odluka o povlačenju iz klimatskog sporazuma mogla bi se pretvoriti u dugotrajan pravni proces unutar samih Sjedinjenih Američkih Država.
„Budući da je klimatski sporazum ratificiran od strane Senata, ovlast administracije da se jednostavno povuče, vjerojatno će se sučeliti s neposrednim pravnim izazovima na američkim sudovima.“
Puljić smatra da ovakva politika neminovno vodi ka međunarodnoj izolaciji SAD-a i otvara prostor za prekompoziciju globalnih odnosa moći.
„Globalno gledajući, Amerika praktično samu sebe izolira od ostatka svijeta, što može dovesti do promjene u globalnom liderstvu.“
U tom kontekstu, Puljić ukazuje na potencijalne dobitnike nove geopolitičke situacije.
„Očekuje se da će povlačenje stvoriti vakuum i potencijalno omogućiti Kini i EU da preuzmu veću kontrolu nad globalnim upravljanjem. Rusiji, možda.“
Podsjećajući na reakcije međunarodne javnosti, Puljić navodi da su kritike usmjerene i ka dugoročnim ekonomskim i tehnološkim posljedicama.
„Kritičari opisuju taj potez kao dar Kini koja bi se sada mogla suočiti s manjom konkurencijom u utrci za čistom tehnologiju.“
Govoreći o evropskom odgovoru, Puljić ističe da Evropska unija, uprkos razočarenju, ne planira odustati od svojih politika.
„Evropska unija je izrazila snažno žaljenje zbog odluke Amerike, ali se obvezala da će nastaviti sa svojim klimatskim sigurnosnim programima.“
Na kraju, Puljić podsjeća da se povlačenje SAD-a iz međunarodnih institucija ne dešava prvi put i da je riječ o kontinuitetu određenih političkih odluka.
„Američka administracija već poduzela korake za izlazak ili obustavu finansiranja drugih velikih organizacija Ujedinjenih naroda.“