Da ćemo naići na ljudske kosti, cijeli ljudski skelet, odjeću, čizme, upaljač, ni na pameti nam nije bilo, kaže Zukanović
Zukanović traga za kostima oca Harudina, Ahmetović se podsjeća na strahote kroz koje e prošao, tri mjeseca nakon pada Srebrenice
Čudna i teška sudbina zadesila je dvojicu Srebreničana, Alena Zukanovića (41) iz Skejića i Begu Ahmetovića (65) iz Podgaja. Alen je te 1993. godine kao osmogodišnje dijete u konvoju spasa sa majkom Šidom i sestrama Hašijom (bebom) i Almirom (4) stigao u gračaničko selo Babiće.
Traganje za kostima
Tu je ovoj porodici dobri čovjek Ađual Barjaktarević dao svoju cijelu kuću da žive dok se ne snađu. Prijateljstvo ove dvije porodice nikada nije prekidano. Glava kuće, otac Hajrudin ostao je u opkoljenoj Srebrenici, a onda je 1994. godine preko Žepe pokušao se domaći slobodnih teritorija. Viđen je na lokaciji „Ružina voda“ i nikada više. I danas se traga za njegovim kostima.
Bego Ahmetović je tri mjeseca 1995. godine, nakon pada Srebrenice sa desetoricom Srebreničana, također se pokušao probiti kroz „srebrenički džehenem“. Upravo na ovoj lokaciji, kod „Ružine česme“ je naišao na užas i slike ubijenih izmasakriranih Bošnjaka. Upali su u neprijateljsku zasjedu. Uspio je doći do Tuzle. O tim danima užasa, često priča sa Alenom, koji traži oca. Obojica sa porodicama žive u američkoj državi Nju Džerzi.
-
Prolazak šumom
Jednog dana, podsjećajući se na Srebrenicu, dogovorili su se baš ovog ljeta zajedno kada dođu u BiH na godišnji odmor, posjete „Ružinu vodu“, da prođu šumama gdje su Bošnjaci zvjerski ubijani. Alen da se posjeti gdje mu je otac nestao, a Bego, kako se tri mjeseca krio po šumama, da spasi živu glavu. Skovali su plan i na „Ružinu vodu“zaputili se u četvrtak 14. avgusta, ne sluteći na šta će naići i šta će ih spopasti.
– Plan nam je bio čisto da ovom našem putovanju kroz gustu šumu, da posjetimo ovo stratiše Bošnjaka. Da ćemo naići na ljudske kosti, cijeli ljudski skelet, odjeću, čizme, upaljač, ni na pameti nam nije bilo. Nešto nas je vuklo u jedan potok sa veoma strmim liticama, gdje smo pronašli čizmu, potom jednu ljudsku kost. Išli smo dalje, pa smo na jednom mjestu razgrnuli lišće i malo zemlje i naišli na kompletan ljudski skelet. Možete misliti kako smo se osjećali. Razne misli rojile su se u mojoj glavni. Zadrhtao sam, pomislio da su to kosti moga oca Hajrudina, na koje smo slučajno naišli, a tražimo ih više od 30 godina. Volio bi da jesu, ali i ako nisu, ići ću i klanjati dženazu, kada se izvrši identifikaciju, bile čije da su – kaže Alen Zukanović.
Kao odgovorni ljudi Alen i Bego su o tome obavijestili Institut za nestale u BiH čiji su istražitelji, već sutradan, u petak, 15. avgusta bili na licu mjesta. Nezvanično saznajemo da će na lokaciji „Ružina voda“ u ponedjeljak 18. avgusta krenuti ekshumacija grobnice na veoma nepristupačnom terenu, kojeg obezbjeđuje policija RS.