Ef. Velić o neradnoj nedjelji: “Hrvati, tj. katolici imaju mogućnost da bez problema obavljaju svoje vjerske dužnosti”
Ef. Velić o neradnoj nedjelji: “Hrvati, tj. katolici imaju mogućnost da bez problema obavljaju svoje vjerske dužnosti”
Efendija Muhamed Velić pojastio je šta to neradna nedjelja ustvari predstavlja za radnike ali i za vijernike u Bosni i Hercegovini. Kako kaže poznati efendija, za sve je “kriv” HDZ i katolici koji su se izborili za svoja prava a ne radnička.
“Evo, samo na ovom primjeru i slučaju ovoga zakona o neradnoj nedjelji – to se jasno vidi.” Dočekali smo neradnu nedjelju.
Jedna od “blagodati” ovdašnje vlasti, s kojom su nas “počastili”, sic!
A šta ustvari to sve znači, vidjet ćemo. No, na prvo gledanje, uočavaju se izvjesne nepravilnosti i poteškoće.
Piše: Muhamed Velić / Preporod.info
Pa krenimo redom. Prvo, radnu nedjelju u trgovinama i šoping centrima, ali i drugim uslužnim djelatnostima, teško da ćemo više ikada vratiti.
Jer, za to su nam potrebne “hrvatske ruke”.
Već dugi niz godina, gdje HDZ drži vlast, na općinskim nivoima, nedjelja je neradna, kao što je to slučaj u Kiseljaku, gdje su Bošnjaci realno u većini, ali ih nema na papiru, jer su prijavljeni u Sarajevu i Visokom, dok Hrvata realno manje ima, žive i rade u Hrvatskoj i Njemačkoj, ali su im papiri u Kiseljaku i tu su prijavljeni. Tako je i u nekim drugim općinama u FBiH.
Dobro je da Hrvati, tj. katolici imaju mogućnost da bez problema obavljaju svoje vjerske dužnosti.
Katolička crkva ima potpisan ugovor s državom BiH, kao i Srpska pravoslavna crkva, kojim su definirana brojna pitanja, a zakonom je sada na području FBiH definirana i neradna nedjelja.
Šta ona sve, kao takva, može značiti, ovdje nemamo ambiciju o tome govoriti, pogotovo o ekonomskim aspektima, ali i nekim drugim. Drugi će o tome. No, vrijeme će pokazati najbolje koliko je ovaj zakon bio dobar ili loš, odnosno štetan po našu privredu i uopće kvalitetu života naših ljudi, broj turista itd.
Ovdje želimo da ukažemo na poteškoće koje naši ljudi imaju u ostvarivanju svojih vjerskih prava. Naravno, govorimo o vjernicima muslimanima, koji u ovakvom društvu i u ovakvoj državi teško ostvaruju svoja vjerska prava.
Dakako, dolazimo ponovo do tog velikog pitanja i propusta – nepotpisivanja ugovora između države i Islamske zajednice. Islamska zajednica još uvijek nije potpisala ugovor s državom, što je odveć poznato. Zašto?
Tu naravno postoji više razloga i odgovora, ali o tome sada nećemo. No, treba kazati da, zbog nepotpisivanja ugovora između Islamske zajednice i države, naši vjernici ne mogu ostvarivati svoja vjerska prava, a kako vidimo država sa svojim zakonima i ovakvom vlašću ne izlazi im u susret.
Evo, samo na ovom primjeru i slučaju ovoga zakona o neradnoj nedjelji – to se jasno vidi.
Radnici u trgovačkim centrima, koji su katoličke vjeroispovijesti, budući da ne rade nedjelju, sada mogu slobodno da idu na misu u crkvu, jer im je to država omogućila, dok naši vjernici ne mogu petkom u potpunoj slobodi sa posla izaći na obavezni i centralni sedmični namaz – džumu.
Oni mogu dobiti pola sata, 45 minuta ili maksimalno sat vremena (kao neke pauze, ako ih ministar Nešić ne bude pisao!!!) zbog odlaska na džumu, a s tim višeznačno limitiranim vremenom za odlazak na džumu – oni limitiraju nas imame u obavljanju i predvođenju džume namaza, ali i druge vjernike.
Zbog tih pola sata, koje su i koliko već dobili, od nas se traži da im “upakujemo” cijelu džumu u tih 30 minuta, s hutbom od sedam, a nikako dužom od deset minuta. I ako se produži koji minut, onda idu nervozna gledanja na sat itd., pa se ta nervoza umnožava i razmnožava.
Jer, njihov poslodavac nema razumijevanje za to što hatib nije mogao skratiti svoju hutbu da bi oni to sve obavili u 30 minuta.
A sada je sve to i zakucano s ovim zakonom o neradnoj nedjelji, jer znam dosta radnika, vjernika muslimana, koji rade u uslužnoj djelatnosti, koji su imali klizni slobodni dan i uzimali su ga isključivo petkom, da sa svojim sinovima odu rahat na džumu, a onda kasnije s porodicom da izađu negdje, na ručak ili u prirodu.
Sada to više neće moći raditi, jer su primorani na neradni dan – nedjeljom.
A onda dušebrižnici kažu, pa dobro ovo je kršćanska Evropa i mi smo dio Evrope, a u Evropi je neradni dan nedjelja, dok je u islamskom svijetu – petak.
Da, ovo jeste Evropa, nezvanično kršćanska, ali mi jesmo muslimani i to zvanično. Nismo došli niotkud, endogeni smo i muslimani smo po vjeri. A slobodno tržište podrazumijeva slobodnu organizaciju radnog vremena. Samo da ne dođemo u situaciju da nam još ne počnu vremenski i količinski određivati odlaske u džamiju. Mada se i to već uveliko indirektno radi.