Nakon žestokih reakcija zbog negiranja genocida u Srebrenici i otkazivanja koncerta u Sanskom Mostu, Jelena Karleuša pokušala je “ispraviti stvar” emotivnijim tonom u novoj objavi na društvenoj mreži X (bivši Twitter). Međutim, i ova poruka, iako formalno izražava žaljenje za žrtvama, ne uključuje ono najvažnije – priznanje genocida.
Žaljenje bez priznanja: selektivna poruka sa izbjegavanjem ključne riječi
U novom statusu koji je kasnije obrisala, Karleuša navodi da “žali i ne zaboravlja bošnjačke žrtve”, ističući da osuđuje “rat, nasilje i bezumlje”. Ipak, odlučno izbjegava da zločin u Srebrenici nazove njegovim pravim imenom – genocidom.
Umjesto toga koristi izraz “zločin nad bošnjačkim muškim stanovništvom”, što je česta formulacija u pokušajima relativizacije i reinterpretacije međunarodno pravno utvrđenih činjenica. Time se svjesno izbjegava kvalifikacija koju su već presudama potvrdili i Međunarodni sud pravde (2007) i Haški tribunal (2004).
Stara matrica: relativizacija i izjednačavanje žrtava
Karleuša u objavi dalje navodi da je “srpski narod u posljednjih 100 godina najviše stradao na Balkanu – u milionima”. Ovakvom izjavom relativizuje zločine počinjene u Srebrenici i pokušava sve žrtve izjednačiti, bez priznanja konteksta i pravnog značaja genocida nad Bošnjacima 1995. godine.
Ovakav narativ nije nov u njenim javnim istupima. U ranijoj objavi, zbog koje je otkazan nastup u Sanskom Mostu, pjevačica je tvrdila da je “jedini narod koji je doživio genocid – srpski”, što su brojne javne ličnosti, aktivisti za ljudska prava i preživjele žrtve osudili kao oblik revizionizma i duboku uvredu.
Reakcije javnosti: “Nije dovoljno reći da žališ. Priznaj genocid.”
Nakon nove poruke, korisnici društvenih mreža, posebno iz Bosne i Hercegovine, ocijenili su da Karleušina izjava predstavlja pokušaj “političkog balansiranja” i “pranja biografije” uoči sve većeg bojkota. Mnogi su u komentarima jasno poručili:
– “Nije dovoljno da kažeš da žališ. Priznaj genocid.”
Osim izbjegavanja priznanja, pjevačica je dodatno izazvala reakcije izjavom:
– “Oko svega možemo da se dogovorimo, drugari, ali da mi narod nazivate genocidnim – TO NE.”
Ova rečenica dodatno je doživljena kao provokacija, jer se time, prema mišljenju kritičara, izokreće narativ – od odgovornosti pojedinaca i vlasti ka kolektivnoj uvredi i defanzivnom tonu.