U slučaju prestanka važenja Ustava BiH nastavlja da važi i da se primjenjuje Ustav Republike BiH i za njegovu primjenu nije potrebno donositi formalnu odluku. Jedini uslov za početak primjene Ustava Republike BiH je prestanak važenja Ustava BiH.
Piše: Sifet Kukuruz
Ukoliko Narodna skupština Republike srpske donese Ustav tog entiteta kojim se stavlja van snage, poništava ili na dijelu državnog teritorija zabranjuje primjena Ustava BiH, onda to za posljedicu ima nastavak važenja i početak primjene Ustava RBiH. Prestankom važenja Ustava BiH, nastavlja se primjena Ustava koji mu je prethodio, a to je Ustav Republike BiH.
Najveći borac za povratak Ustava RBiH su Dodik i NSRs
U takvoj situaciji, za nastavak važenja i primjene Ustava RBiH nije potrebno donositi formalnu odluku. Jedini uslov za početak primjene Ustava RBiH je prestanak važenja Ustava BiH.
Treba podsjetiti na činjenicu da Ustav RBiH nije na snazi i ne primjenjuje se, isključivo zbog toga što je donesen, važi i primjenjuje se Ustav BiH. Ali, ukoliko i kada prestane da važi Ustav BiH, onda se nastavlja važenje i primjena Ustava RBiH.
S obzirom da je jedini razlog zašto se Ustav RBiH ne primjenjuje sadržan u činjenici da je donesen i da se primjenjuje Ustav BiH, to znači da se prestankom važenja Ustava BiH uspostavlja važenje i primjena Ustava RBiH.
Uklanjanjem iz pravnog života Ustava BiH, vraća se u pravni život Ustav RBiH. Smrt Ustava BiH znači ponovni život Ustava RBiH i u toj situaciji o tome nije potrebno donositi nikakvu odluku kao formalno-pravni akt. U situaciji kada prestane da se primjenjuje Ustav BiH (zbog nasilne zabrane njegove primjene) nije potrebno donositi formalnu odluku o povratku na pravnu snagu Ustava RBiH, jer isključenjem iz pravnog postojanja Ustava BiH kao pravnog akta, nastaje stanje koje mu je prethodilo.
Za razumijevanje ovog pitanja od izuzetne važnosti je činjenica da jedino pravno ograničenje za važenje i primjenu Ustava RBiH, predstavlja primjena i važenje Ustava BiH. Kada to pravno ograničenje prestane da se postoji i da se primjenjuje, onda to znači da više ne postoje nikakve pravne prepreke za primjenom Ustava RBiH. Onaj ko svojim djelovanjem iz pravnog života ukloni ovo pravno ograničenje, ustvari vraća u pravni život Ustav RBiH.
U članu XII Ustava BiH propisano je da se njegovim stupanjem na snagu “amandmanski mijenja i nadređuje Ustav Republike Bosne i Hercegovine”, što znači i da se eventualnim prestankom važenja Ustava BiH, nastavlja primjenjivati Ustav RBiH.
Ukoliko je prestao da važi pravni akt kojim je neki drugi, ranije važeći pravni akt, stavljen van snage, onda to znači da akt koji je stavljen van snage nastavlja svoje važenje. Prestankom važenja Ustava BiH prestaje da važi pravno ograničenje koje je isključivalo iz važenja i primjene Ustav RBiH.
Naime, eventualnim prestankom važenja Ustava BiH bilo bi ukinuto jedino pravno ograničenje koje je sprječavalo važenje i primjenu Ustava RBiH, a prestanak postojanja takvog pravnog ograničenja, imao bi za posljedicu nastavak važenja i primjene Ustava RBiH.
Gubitak Ustava BiH znači dobitak Ustava RBiH
Dakle, prestankom važenja Ustava BiH oduzeo bi se „pravni život“ samom pravnom ograničenju koje je isključivalo važenje i primjenu Ustava RBiH. Na takav način u život bi se ponovo vratio Ustav RBiH, bez donošenja formalne odluke. Ovo praktično znači da pravno ograničenje koje je isključivalo važenje i postojanje Ustava RBiH, više ne bi postojalo, odnosno više ne bi postojale nikakve pravne smetnje ili ograničenja za nastavak neposredne primjene Ustava RBiH.
Nadalje, ovo znači da za nastavak važenja i primjene Ustava RBiH nije potrebno donositi nikakvu odluku, dovoljno je samo da se iz pravnog postojanja ukloni Ustav BiH koji je bio uzrok prestanka primjene Ustava RBiH.
Kada prestane da važi Ustav BiH koji je stavio van snage Ustav RBiH, to onda znači da više ne postoji pravni akt koji je stavio van snage ranije važeći Ustav, slijedom čega i ranije važeći Ustav nastavlja svoje pravno postojanje, važenje i primjenu. Ako prestankom uzroka prestaje da postoji posljedica, onda i prestankom važenja Ustava BiH, koji je stavio van snage Ustav RBiH, biva otklonjena jedina pravna prepreka koja je sprječavala primjenu Ustava RBiH.
Dakle, u slučaju da se Ustav BiH, kao naknadno doneseni propis, prestane primjenjivati, a da uzrok tome ne bude usvajanje novog državnog Ustava, onda se nastavlja primjenjivati Ustav koji je tom Ustavu prethodio, a to je u konkretnom slučaju Ustav RBiH. S obzirom da nijedna država ne može postojati bez ustava, princip kontinuiteta državnosti i ustavnosti nalaže da se u pravni život vraća Ustav koji je prethodno stavljen van snage, a to je Ustav RBiH.
Pravna veza između Ustava RBiH i Ustava BiH mogla se usporediti s izgradnjom vještačke brane na rijeci kojom se reguliše i preusmjerava vodotok. Rušenjem i uklanjanjem izgrađene brane vodotok se automatski vraća u svoj prirodni tok, a voda počinje da teče svojim ranijim, prirodnim tokom. Za vraćanje vode u prirodni vodotok nije potrebna ničija odluka, s obzirom da sam proces ima imanentnu zakonitost po kojoj se odvija.
Ustav BiH i Ustav RBiH nalaze se u međusobnom odnosu u kojem jedan onemogućava istovremenu primjenu i važenje drugog. Odnos između ova dva ustava podrazumijeva da prestanak važenja jednog, znači i istovremeno i početak važenja drugog.
U mjeri u kojoj ova dva ustava ne mogu da važe i da se primjenjuju istovremeno, u toj mjeri ne može postojati ni stanje bez ustava. Ukoliko važi jedan, onda ne važi drugi, odnosno prestankom važenja jednog, počinje da važi i primjenjuje se drugi. Ovakav pravni odnos između ova dva ustava oslikava njihovu pravnu dijalektiku.
U tom smislu, ne može biti nikakve dileme da se prestankom važenja i primjene Ustava BiH automatski reaktivira Ustav RBiH. Zato, oni koji žele da unište državu BiH bi trebali znati da svojim destruktivnim djelovanjem, čine upravno suprotno. Povratkom na snagu Ustava RBiH prestaje pravno postojanje, ne samo Ustava BiH, nego i samih entiteta.
Patria