Ishod krize u Bosni i Hercegovini odlučuje o tome “hoće li država opstati ili ne”, a time ovo postaje značajno za cijeli Zapadni Balkan, piše njemački novinar Michael Martens.
Komentarišući slobodno kretanje predsjednika bh. entiteta Republika Srpska (RS) Milorada Dodika, Martens piše da se trenutno kriza svodi na to “ko ima monopol nad upotrebom sile u BiH”, te postavlja pitanje: “Zar za takve slučajeve ne postoji vojna misija EUFOR Althea?”
Martens za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objašnjava da Dodik već više od deset godina konstantno prijeti demontažom Bosne i Hercegovine i odvajanjem RS.
“Ostaje nejasno zamišlja li budućnost tog područja kao nezavisnu državu ili kao dio Srbije. Dodik je više puta prijetio referendumima o odvajanju RS, čije je stanovništvo oko 80 posto srpsko. No u posljednje vrijeme otišao je i korak dalje. Zato trenutni tok sukoba odlučuje i o tome hoće li bosanska država opstati ili ne. Time ovaj sukob postaje značajan za cijeli Zapadni Balkan, jer bi raspad Bosne imao posljedice i po ostale konflikte u regiji, prije svega na Kosovu”, piše on.
Ko ima monopol nad upotrebom sile u BiH?
Martens objašnjava tok događaja koji je doveo do trenutne situacije i naloga za hapšenje protiv Dodika.
“U osnovi, sve se svodi na pitanje ko ima monopol nad upotrebom sile u BiH. Može li bosanska izvršna vlast provesti nalog za hapšenje koji je izdao bosanski pravosudni sistem? Dosad je odgovor bio: ne”, piše on.
Objašnjava da je Dodik, čak i nakon izdanog nacionalnog naloga, mogao nesmetano napustiti BiH i putovao preko Srbije u Izrael i Moskvu, te se jednako nesmetano se vratio u Banju Luku, prenosi N1.
“Pomisao da bi upravo direktor SIPA-e Darko Ćulum, bosanski Srbin koji se smatra Dodikovim lojalistom, mogao narediti ili nadgledati njegovo hapšenje, od početka je djelovala nerealno. I zaista, to se i potvrdilo kada je Ćulum sredinom marta najavio ostavku”, piše on, te dodaje da je Dodik proglasio rad SIPA-e na teritoriji RS-a nezakonitim, a Srbima koji rade u državnim institucijama prijetio sankcijama.
Neki posmatrači tvrde da ni pod novim rukovodstvom SIPA-ina specijalna policija neće uhapsiti Dodika, jer je pod zaštitom jake naoružane pratnje.
“No, zar za takve slučajeve ne postoji vojna misija EUFOR Althea, koju vodi EU?”, pita Martens.
EUFOR nekad i sad
EU je 2004. preuzela vojno prisustvo u Bosni od NATO-a. Neposredno nakon završetka rata 1995. u Bosnu je ušlo više od 50.000 vojnika iz NATO zemalja. Kada je EU 2004. preuzela misiju, broj vojnika je bio oko 7.000.
Prvi komandant EUFOR-a, britanski oficir David Leakey, tada je najavio da misija posjeduje i “sposobnost i volju” da uhapsi osumnjičene ratne zločince, od kojih mnogi tada još nisu bili predati UN-ovom tribunalu za ratne zločine.
“Danas EUFOR ima oko 1.500 vojnika. Da li bi mogli ili trebali biti angažirani za hapšenje Dodika – o tome postoje različita mišljenja. U Sarajevu se postavlja pitanje: čemu onda služi vojna misija, ako ne za ovakve trenutke?”, piše Martens.
U međuvremenu su Njemačka i Austrija uvele sankcije protiv Dodika i dvojice njegovih saradnika, te im je ubuduće zabranjen ulazak u te zemlje i tranzit kroz njih. Njemačka vlada se zalaže za uvođenje EU sankcija protiv Dodika i nada se da će ostale članice slijediti njemačko-austrijsku inicijativu.