Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kazao je da postoji inicijativa da se ime same Srebrenice promijeni jer je ono “ocrnjeno, i predstavljeno negativno”, zbog nedavno usvojene Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujednjenih nacija (GS UN) 23. maja.
Promjena imena naziva ulicama i trgovima u Srebrenici je jasna poruka – očistiti Srebrenicu od svega što nije srpsko. Slična poruka kao i 11. jula 1995. godine, samo sada bez krvi. Još 15. aprila Skupština općine Srebrenica je donijela odluku o promjeni naziva ulica u tom gradu i selu Skelani koje pripada ovoj općini. Prema riječima načelnika općine Mladena Grujičića, to je bila zakonska obaveza jer ulice u Srebrenici nisu imale imena.
Preimenovanje ulica počelo je u nedjelju, 2. juna, te se od sada ulica Maršala Tita (koji nije bio Srbin) zove ulica RS, a Trg Mihajla Bjelakovića, (nesrbina) partizanskog heroja koji je poginuo u borbi protiv ustaša 1944, sada je Trg RS-a. Nijedna ulica ne nosi naziv žrtava genocida.
Tako, recimo, nesretni pokušaj Ratka Mladića da skine ulicu Reufa Selmanagića Crnog, onomad “kad se svetio Turcima zbog bune protiv dahija”, uspio je poslije gotovo 30 godina, te sada ta ulica postade Dubrovačka ulica. Nema dileme – revizija historije i njeno falsifikovanje.
Ovo je samo jedan korak ka, isto tako, “čišćenju lažne historije”. Elem, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kazao je da postoji inicijativa da se ime same Srebrenice promijeni jer je ono “ocrnjeno, i predstavljeno negativno”, zbog nedavno usvojene Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujednjenih nacija (GS UN) 23. maja.
Za Dodika je, a i za Srbe tamo, očigledno ocrnjujuće to što se Rezolucijom predviđa da se 11. juli obilježi kao Međunarodni dan sjećanja na srebreničke žrtve. Dodik, ne prije 2008. godine, a očigledno i Srbi tamo, ne vole ništa što nije srpsko, ili republičko-srpsko, pa bi djeca trebalo da slušaju priče “s koljena na koljeno” o slavnoj srpskoj vojsci koja je počinila nekakav zločinčić u Srebrenici, a nikako genocid, te nikako ne treba da štete vid ukoliko pročitaju nepostojeću tablu sa nepostojećim nazivom “Ulica srebreničkih žrtava” ili upavo ulica Selmanagića Crnog. Posijano sjeme zla samo treba njegovati.
U tome su se, makar srpski političari, pokazali veoma dobro, te to rade bez mnogo truda. S druge strane, ono što im zadaje muke i u šta ulažu ogroman napor jeste pokušaj da zataškaju i unište najveći zločin počinjen krajem 20. vijeka. Vidjet ćemo gdje će se završiti. Počeli su sa imenima – dakle, sve po spisku. Kao ’95, piše Danas.rs.
