Objavljen cjenovnik dženaze: “Učenje salavata 10 KM, tevhid 30 KM, učenje sura 160 KM”
U Bosni i Hercegovini, koja je poznata po dubokim tradicijama i običajima vezanim uz obrede, posljednji ispraćaj i dženaza uvijek su bili osjetljive teme.
U posljednjim godinama, međutim, postojale su brojne prijave građana o rastućim troškovima vezanim za organizaciju dženaze, što je dovelo do rastuće zabrinutosti i nezadovoljstva među porodicama preminulih piše Crna-Hronika.
U tom kontekstu, nedavno je objavljen službeni troškovnik koji precizno definira cijene usluga vezanih za obred dženaze, a njegova objava izazvala je veliku pažnju javnosti.
Prema pisanju portala Crna-Hronika porodica iz Tinje kod Srebrenika Islamskoj zajednici odnosno Medžlisu IZ Srebrenik uplatila 720 KM za troškove dženaze a oni su uredno izdali troškovnih šta spada u tih 720 KM. Također porodica je uplatila unaprijed akontaciju kako se cijene ne bi povećale u budućnosti.
Porodica iz Tinje uplatila akontaciju kako bi se osigurala da se cijena neće povrećati u budućnosti kad im bude trebala dženaza
“Uplata troškova dženaze ili eventualna akontacija u slučaju povećanja cijene klanjačkog i vjerskoj dijela i usluge džanaze. U prilogu specifikacija. 720 KM” – piše na uplatnici Medžlisa IZ Srebrenik koja je izdata 18.4.2024. godine
“Medžlisu IZ-e Srebrenik obratila se Sulja H. iz Tinje da izvrši uplatu u slučaju povećanja cijene vjerskih i tehničkih usluga dženaze” – stoji u specifikaciji.
Specifikacija izgleda ovako:
učenje salavata….. 10 KM
Gasuljenje i opremanje….. 100 KM
Učenje ssura na kaburu….. 160 KM
Učenje sedmice sa tevhidom – (bez cijene)
Učenje 40 Jasina sa tevhidom – (bez cijene)
Učenje hatme – (bez cijene)
Tevhid poslije dženaze….. 30 KM
Mevlud – (bez cijene)
Upotreba gasulhane -….. 30 KM
Režijski troškovi -….. 40 KM
Tehnički dio (tabut, daske …) ….. 350 KM
Ovo je izazvalo lavinu komentara na Facebook-u kod novinara Fatmira Alispahića.
Violeta: Dok država ne uvede fiskalnu kassu mogu svi skupa krast u ime vjere
Senada: hodže sve nešto uvode novotarije a da im se postavi pitanje na mnogo toga ni oni sami ne znaju pravilo i kad im neko način iznese istinu i čega se treba pridržavati odma ga nazivaju vehabijom a ni sami ne znaju koji je grijeh nekog tako nazivati žalosno sramno
Harun: Ova i ovakva IZ nažalost tonu sve dublje i dublje. Bojkot kao jedino ispravno riješenje .
Ibro: Ova firma bolje posluje nego Simens. Da mi se zaposliti u ovu firmu bio bi na konju
Marinko: Ima vec u svim religijama! Umri i ostalo je sve nasa briga.
Edvin: Jest vala poskupilo učenje sura na kabaru
Muhamed: A jeftinije bi bilo i da čovjek sam sebi iskopa i pripremi kabur
Nafko: Sam sebi proci ce jeftinije…
Muhamed: Da nije tragično, bilo bi komično!
Rasim: Davno sam citao kako je rimokatolicka vjera u 16.vjeku izmedju ostlih pretjeranih nameta , prodavala placove i kuce na omom drugom svijetu .
Vjernici koji nisu bili u mogucnosti financijski ispunjavati vjerske obaveze su iskljucivani iz vjerskih kniga i na taj nacin nisu bili priznati kao clanovi te vjere .
Navodi se da je i to bio jedan od razloga za raskol u rimokatolicanstvu i pocetak reforme i protesanizma u prvo Engleskoj , zatim u Njemackoj , Svicarskoj i jos nekim zapadnim zemljama .
Ako ovi nasi u Bosni i Hercegovini nastave sa ovakvim pohlepama za bogatstvom , nije iskljuceno da se ne nadje neko da ( nebih volio) pokrene neku reformu u vjerskom zivotu .
Refik: Ova ideja je prilicno stara i po pripovjedanju starijih ljudi u nasem selu je iza onog drugog svjetskog, tzv. NOB rata, bio na sluzbi hodza Samed iz Gostivara. Imao je dvije kcerke Humu i Sehribaru, sa kojima bi redovno dolazio na sobet kada bi bio pozvan i uzimao bi sebi za pravo da bude u ulozi domacina za sofrom, te bi ( kako pripovjetka kaze)najprije svojim kcerkama iz tepsije izvadio najbolje komade mesa, ne obaziruci se sta ce drugi reci. Neimastina, bolje reci glad, je tada bila sveprisutna kod vecine seljana, a narod slabo umirao, pa se hodza Samed mudro dosjetio da ponudi uciti hatme jos zivim dzematlijama u punoj snazi i zdravlju, pogotovu onim imucnijim, a to bi ucenje hatme podobro naplatio plus sto bi se organizovao sobet u kuci domacina. Hodza Samed je bio veliki alcak i svima je obecao da kad god umru, ta njegova izucena hatma za njihova zivota, bi im se pikala kao veliki SEVAP na onom svijetu. Uz nas jezik govorio je tecno i maternji Albanski, pa bi na Albanskom volio potiho pjevusiti pjesme iz svog rodnog kraja, a seoske zene bi govorile, aman jarabi sto nas hodza fino vazi…Kada je dosao na red za ucenje i “poklanjanje hatme” jednom od najbogatijih dzematlija u selu, hodza Samed je ukoren na nacin da mu je taj hadzija povisenim tonom doslovce rekao:’ E neces je vala meni uciti Samede dok sam ziv pa da si svetac i da si svezo sa nebom”, sto je bio i kraj Samedovog ucenja hatmi zivima u tom selu.
