Njemački novinar i dugogodišnji balkanski dopisnik lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) Michael Martens komentarisao je političke i društvene reakcije koje su uslijedile nakon smrti Ratka Mladića, posebno se osvrnuvši na odnos prema njegovoj pravosnažnoj presudi i pitanje načina na koji će biti sahranjen.
Martens je na društvenoj mreži X objavio poruku u kojoj je istovremeno govorio o statusu Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine i pravosnažno utvrđenoj odgovornosti Ratka Mladića.
„Postojanje Republike Srpske kao sastavnog dijela Bosne i Hercegovine je činjenica koja se ne može i ne treba poricati. Ona je tu da ostane. Isto tako, činjenica da Ratko Mladić nije bio ništa drugo do jadni ratni zločinac koji je zaslužio da umre u zatvoru ne može se i ne treba poricati“, napisao je Martens.
Martens objavio opširniju analizu
Njegova objava bila je uvod u širu autorsku analizu objavljenu u njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung.
U tekstu Martens razmatra političku i društvenu osjetljivost koja se u regionu ponovo pojavila neposredno nakon Mladićeve smrti.
Posebno se bavi pitanjem koje na prvi pogled može djelovati kao isključivo porodična i tehnička stvar – gdje će Ratko Mladić biti sahranjen i kako će izgledati njegov ispraćaj.
Martens smatra da upravo način organizovanja sahrane određuje hoće li to ostati privatno pitanje ili prerasti u događaj sa znatno širim političkim značenjem.
Pravi razliku između privatne i državne sahrane
Prema njegovoj analizi, ukoliko se sahrana organizuje isključivo u porodičnom krugu, riječ je prvenstveno o privatnoj stvari porodice.
Situacija bi, međutim, bila potpuno drugačija ukoliko bi u organizaciju bili uključeni državni organi ili ako bi Mladiću bile dodijeljene vojne ili druge službene počasti.
U tom slučaju, smatra Martens, pitanje sahrane prestaje biti samo privatno i postaje tema od legitimnog javnog i političkog interesa.
Upravo se oko te razlike posljednjih dana vodi dio rasprave u Srbiji, Bosni i Hercegovini i ostatku regiona.
U fokusu reakcije Beograda i vlasti u RS-u
Martens u svojoj analizi posebnu pažnju posvećuje reakcijama zvaničnog Beograda, ali i političkih predstavnika vlasti u Republici Srpskoj.
Upozorava na političke posljedice koje bi moglo imati eventualno službeno glorificiranje Mladića nakon njegove smrti.
Prema njegovom mišljenju, ukoliko bi državni vrh odlučio da kroz zvanične komemoracije ili počasti veliča pravosnažno osuđenog ratnog zločinca, time bi dodatno učvrstio negativan odnos prema jednom od najmračnijih poglavlja ratova devedesetih godina.
To predstavlja Martensovu političku analizu i procjenu mogućih posljedica takvog postupanja.
Mladićevo ime i dalje izaziva duboke podjele
Njemački novinar ukazuje i na činjenicu da Ratko Mladić, uprkos pravosnažnoj presudi međunarodnog suda, u određenim dijelovima javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje uživa status pozitivne ili herojske ličnosti.
Upravo tu pojavu Martens smatra važnom za razumijevanje reakcija nakon njegove smrti.
Ratko Mladić pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Njegova krivična odgovornost zbog toga nije pitanje političkog mišljenja, već pravosnažno utvrđena činjenica pred međunarodnim pravosuđem.
Otvorio pitanje stvarnog utjecaja haških presuda
Martens u svojoj analizi postavlja i šire pitanje – koliko su presude Haškog tribunala uspjele utjecati na društveni odnos prema ratovima devedesetih godina.
Činjenicu da se Mladićevo ime i godinama nakon presude slavi u dijelu javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj vidi kao pokazatelj ograničenog utjecaja koji su sudski procesi imali na promjenu društvene svijesti.
Drugim riječima, pravosnažna presuda može utvrditi individualnu krivičnu odgovornost, ali sama po sebi ne znači da će svi dijelovi društva prihvatiti sudski utvrđene činjenice ili promijeniti način na koji gledaju na ratnu prošlost.
Sahrana bi mogla postati politička poruka
Zbog toga Martens smatra da način Mladićevog ispraćaja ima značenje koje prevazilazi samo pitanje mjesta ukopa.
Privatna sahrana, prema njegovoj argumentaciji, ostaje pravo porodice. Eventualno uključivanje države, vojske ili drugih institucija u odavanje službenih počasti otvorilo bi potpuno drugačija pitanja.
Takav događaj mogao bi se tumačiti kao politička poruka o odnosu institucija prema Mladiću, njegovoj pravosnažnoj presudi i zločinima za koje je osuđen.
Upravo zbog toga pitanje sahrane izaziva pažnju i izvan Srbije i Bosne i Hercegovine.
Dvije činjenice koje Martens stavlja jednu uz drugu
Suštinu svog stava njemački novinar sažeo je upravo u poruci objavljenoj na društvenoj mreži X.
S jedne strane, naglašava da je Republika Srpska sastavni dio Bosne i Hercegovine i politička činjenica čije postojanje ne treba negirati.
S druge strane, insistira da se jednako tako ne može negirati pravosnažno utvrđena krivična odgovornost Ratka Mladića.
Martens time pokušava razdvojiti pitanje ustavnog postojanja Republike Srpske od glorifikacije pojedinaca pravosnažno osuđenih za ratne zločine.
Njegova analiza zaključuje da će upravo način na koji politički predstavnici u Srbiji i Republici Srpskoj budu reagovali nakon Mladićeve smrti pokazati koliko su društva regiona spremna prihvatiti pravosnažno utvrđene činjenice i odnositi se prema naslijeđu ratova devedesetih bez veličanja osuđenih ratnih zločinaca.