Penzioneri ljuti na Nikšićevu vladu: “Sebi uplatili 2.500 KM, a nama 50”
Zahtjevi, pregovori, obećanja. Stigla sadaka. Penzioneri se od muke smiju zbog isplate mizerne naknade od po 50 i 100 KM, umjesto po 100 i 200 KM, koliko je traženo u pregovorima sa Vladom Federacije BiH. Zbog toga je, između ostalog, Savez penzionera Federacije u rasulu, nakon što je kompletan Upravni odbor sa Redžom Mehićem na čelu podnio ostavke. Pitaju se penzioneri kako dalje?!
“Isplaćena pomoć izazvala je ogorčenje kod penzionera, koji vrše pritisak na nas. Tražena je smjena predsjednika Mehića, međutim, da ne bi samo on snosio krivicu, nas svih 11 je dalo ostavku na članstvo u UO Saveza. Radit ćemo kao v. d. do izbora i Skupštine. Potpuno legalno možemo donositi odluke. Penzionere ne treba ponižavati. Ako su mogli za sve svoje uposlenike isplatiti jednokratnu pomoć od po 2.500 KM, nije trebalo penzionere izdvajati”, istakao je za Oslobođenje Mustafa Trakić, član UO Saveza udruženja penzionera FBiH u ostavci.
Suljo Bekan, predsjednik Udruženja penzionera Goražda, kaže da nisu ispunili očekivanja penzionera koje predstavljaju.
“Nakon najvećeg poniženja koje su penzioneri doživjeli od Vlade FBiH, jedina ispravna stvar bila je da podnesemo ostavke. U Vladi su pogazili riječ da neće ništa uraditi bez dogovora sa Savezom i bez rebalansa budžeta, a potom su isplatili nešto što se ne može nazvati ni sadakom, kaže.
Penzioner iz Sarajeva sa kojim su razgovarali poručuje da je “ova garnitura koja je vodila penzionere trebala davno da ode. Ovaj Mehić je nekompetentan. Ljudi već dugo nemaju povjerenja u njega, tek sada su kao garnitura otišli, a trebali su i ranije”. Političari, kaže, brinu samo za sebe, a pomoć od 50 KM za njega je – parodija.
Penzioneri na koje smo naišli nose cekere, ali gotovo prazne. Kada plate režijske troškove, kupe lijekove, za život im malo ostane.
“Kako živimo? Ne smijem lajati. Teško. Političari za nas ne brinu. Brinu samo za svoje džepove. Bila je pomoć od 50 KM… Bolje da nije! Ne da je smiješno… to je za plakati. Šta ja mogu sa 50 KM u mjesec? Ništa, razočaran je Sarajlija.
Penzionisani Mehmed Mahmutović kaže – loše Boga mi.
“Evo, sad sam potrošio 40 KM nizašta. Kupio lijekove, a u kesi mi mlijeko i kišobran. Ta pomoć od 50 KM je smiješna, pa eto, uđi sad u granap da nešto uzmeš. Ma, ne možeš ništa sa 50 KM, mali ceker stvari. Boli političare briga za nas, oni samo sebi grabe fotelje, mislili smo ovi novi će nam pomoći, glasao sam… Šta su nam donijeli, samo se svađaju, a narod trpi”, kaže Mahmutović.
Njegov prijatelj Rasko ironično kaže: “Lijepo živimo, ne može ljepše sad kad su nam dali sadake 50 KM, nema veze što sam ja sad potrošio 40.”
“Ta pomoć je smiješna u odnosu na to koliko će oni uzeti sebi. Ma kakvi protesti, ko će ići, malo i gotovo, ovi što vladaju misle samo na sebe, a penzionere ko šiša, govori Rasko.
Na ulici srećemo i prijateljice, obje u penziji. Kažu da je svaki dan borba, ali da je uz pomoć djece lakše.
“A kako će živjeti penzioner danas, evo siću u rukama nosim. Penzionerima sadaku daju. Hvala Bogu kad imam svoju djecu i nešto sam za života sebi ostavila sa strane. Sa ovim penzijama 10 dana i gotovo”, kaže penzionisana Sarajka.
