Predrag Puharić, gradonačelnik Sarajeva: “Rat sam proveo na prvoj liniji, otac mi je bio u logoru!”
Saznajte ko je Predrag Puharić, prvi čovjek glavnog grada BiH!
Hadžifejzović: „Pa vi ste američki čovjek!“ Puharić: „Bio sam tamo tri sedmice!“ Hadžifejzović: „Hoćete li prihvatiti ponudu, ako je dobijete, da budete gradonačelnik u mandatu četiri godine?“ Puharić: „Ne razmišljam o tome. Hajmo raditi! Danas su me izabrali sa 21 glasom ‘za’ i jednim suzdržanim!“ Puharić otkriva svoj plan rada na gradonačelničkoj poziciji.
Novoizabrani gradonačelnik Sarajeva, Predrag Puharić, bio je večerašnji gost „Centralnog dnevnika sa Senadom Hadžifejzovićem“.
Hadžifejzović: „Javnost Vas ne zna…“
Puharić: „Imam suprugu, sina Aleksandra od petnaest godina. Završio sam prestižne fakultete u svijetu. Rat sam proveo u Sarajevu; tada sam imao četrnaest godina i bili smo u Olimpijskom selu, blizu prve linije. Otac mi je bio u logoru ‘Bunker – Sonja’. Razmijenjen je u Sarajevo.”
Hadžifejzović: „Sjećanja na rat?“
Puharić: „Kada počnem nekome objašnjavati kako je bilo shvatim da se to ne može objasniti. Imao sam četrnaest godina, trčao po vodu, trčao pod snajperima… Svi koji smo preživjeli Sarajevo teško im je objasniti. Devedesetih sam gostovao u vašoj emisiji ‘Hadžiface to Face’.“
Hadžifejzović: „Je li ovo v. d. funkcija gradonačelnika?“
Puharić: „Nije. V. d. direktora može biti trideset dana, a mi smo se odlučili na ovu proceduru. Moj mandat će trajati naredna tri mjeseca.“
Hadžifejzović: „Kada ste saznali da ćete biti izabrani na ovu funkciju?“
Puharić: „Prije par dana.“
Hadžifejzović: „Zvali su Vas?“
Puharić: „Da. Uvijek sam bio dio SDP-a; nisam bio nepoznat SDP-ovac. Oni su odlučili da bih ja bio dobro ime, kontaktirali su me i rekao sam: ‘Zašto ne. Ovo je nešto što Sarajevo zaslužuje, zaslužuje da nema privremena rješenja!’“
Hadžifejzović: „Hrabro je to. Ljudi se inače plaše da uđu u političko blato…“
Puharić: „Ne mislim da je to blato. Politika je politika. Mi često volimo prenisko gledati na sebe, na svoju državu i vlast, ali mi nismo tako loši. Mi trebamo nekoga da upravlja jer je država servis!“
Hadžifejzović: „Imate li procjenu, prioritet, pripremu…? Šta možete uraditi za tri mjeseca?“
Puharić: „Možemo puno, ali nikad dovoljno! Moramo obezbijediti budžet! Imamo i finansijske obaveze grada! Zašto bismo imali neka privremena rješenja? Hajmo raditi! Moramo dovršiti određene projekte: fasade, vrtiće, parkove… Imamo šta raditi i imamo obaveze!“
Hadžifejzović: „O Vama sam čuo da ste pošteni; to rijetko čujemo o političarima.“
Puharić: „Poštenje je osnovna postavka. Svi se rađamo pošteni. Gradonačelnica Karić mi je dala dobru motivaciju; poželjela mi je da budem bolji od nje. Ona je radila odličan posao. Ona je dala jedan novi vizual tome šta je posao gradonačelnika. Mi smo se vidjeli samo triput; nije to partijska pohvala.“
Hadžifejzović: „Hoćete li Vi dijeliti baklave?“
Puharić: „A zašto ne? Ono što mi smatramo populizmom je politički rad koji je svugdje u svijetu uobičajen. Da nije dijelila, bili bi komentari: ‘Što je nema, zatvorila se u Vijećnicu…’“
Hadžifejzović: „Prigovaraju da je to populizam.“
Puharić: „Meni je ljepše podijeliti slatkiš i osladiti dan nekome nego platiti reklamu na TV-u. To je normalno!“
Hadžifejzović: „Kada ste se vratili iz Amerike?“
Puharić: „Prije tri sedmice. Bio sam tamo tri sedmice u sklopu stipendije State Departmenta.“
Hadžifejzović: „Koliko jezika govorite?“
Puharić: „Nažalost, samo engleski.“
Hadžifejzović: „Imate li hobi?“
Puharić: „Programiranje. Volim gledati Formulu 1.“