Sve je počelo kada je otac, poznat po svom velikom srcu i humanosti, odlučio da ne može samo nijemo posmatrati kako njegovi sugrađani trpe zbog zime
U vremenu kada su ekonomske krize i visoke cijene energenata postale veliki teret za mnoge porodice, priča o jednom ocu i njegovim sinovima iz Bosne i Hercegovine vraća vjeru u ljudsku solidarnost. Ova skromna trojka, bez ikakvih interesa ili očekivanja nagrade, provela je mjesece u šumi, sijekući i pripremajući drva za one koji nisu mogli sebi priuštiti grijanje tokom hladne zime.
Sve je počelo kada je otac, poznat po svom velikom srcu i humanosti, odlučio da ne može samo nijemo posmatrati kako njegovi sugrađani trpe zbog zime. U razgovoru sa sinovima došli su do ideje da iskoriste ono što imaju – svoje ruke, snagu i volju – i pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija. Bez medijske pompe i bez sponzora, oni su vlastitim rukama posjekli čak 80 kamiona drva i rasporedili ih širom svog kraja porodicama koje nisu imale novca za ogrjev. Pomoć bez diskriminacije.
Njihova akcija bila je potpuno nesebična i bez ikakvih predrasuda. Drva su podijelili svima koji su bili u potrebi, bez obzira na vjeru, nacionalnost ili društveni status. Njihova jedina misija bila je da niko ne ostane u hladnoj kući.
“Znamo koliko je zima teška za one koji nemaju dovoljno sredstava. Drva su skupa, a plata je mala. Odlučili smo da uradimo ono što možemo i pomognemo ljudima koji nemaju nikakvu drugu opciju,” rekao je otac, dok su njegovi sinovi ponosno dodali da im nije bilo teško raditi od jutra do mraka jer su znali da njihova pomoć znači toplinu u nečijem domu.
Kada se priča proširila, mnogi su bili dirnuti njihovim gestom. Komšije su ih hvalile, a neki su se čak priključili akciji, donirajući vlastita drva ili prevoz kako bi se pomoć što prije dostavila porodicama u potrebi.
Jedna starija žena kojoj su donijeli drva kroz suze je rekla:“Mislila sam da ću ove zime ostati bez grijanja jer nemam novca da kupim drva. Onda su došli oni, bez da sam ih pitala, i napunili mi dvorište. Ovo je najveća dobrota koju sam doživjela.”
Ova priča nije samo priča o dobročinstvu – ona je podsjetnik da svaki pojedinac može učiniti nešto za svoju zajednicu. Dok su mnogi čekali pomoć od institucija, otac i sinovi su sami odlučili da djeluju, pokazujući da ljubaznost i humanost ne poznaju granice.Njihov primjer sada inspiriše i druge ljude da pomognu koliko mogu – bilo kroz fizički rad, donacije ili prosto širenje svijesti o tome da niko ne bi smio ostati zaboravljen u teškim vremenima.