Izjava stalnog predstavnika Ruske Federacije pri Ujedinjenim nacijama Vasilija Nebenzje izazvala je snažne reakcije u Bosni i Hercegovini i regionu, jer direktno udara u najosjetljivije tačke domaće politike: tumačenje Dejtonskog sporazuma, ulogu Zapada u poslijeratnoj BiH i legitimitet visokog predstavnika. Nebenzja je poručio da je Moskva “duboko ubijeđena” kako je nestabilnost u BiH posljedica dugogodišnje politike zapadnih država, za koju tvrdi da je “izrazito antisrpska” i da potkopava dejtonski sistem.
U njegovoj izjavi ključna rečenica glasi:
“Duboko smo ubijeđeni da je nestabilnost u BiH rezultat dugogodišnje izrazito antisrpske politike zapadnih država koje potkopavaju dejtonski sistem balansiranja interesa.”
Nebenzja u nastavku insistira da samo “dejtonski principi” mogu osigurati ravnotežu u BiH:
“Samo dejtonski principi utemeljeni na formuli za ravnopravnost tri konstitutivna naroda i dva entiteta mogu osigurati neophodnu ravnotežu.”
Ove poruke dolaze u trenutku kada je politička scena u BiH već opterećena sukobima oko nadležnosti, funkcionisanja institucija i poteza visokog predstavnika, a dodatno i globalnim previranjima koja pojačavaju geopolitičke podjele.
Šta Nebenzja zamjera Zapadu: “miješanje” i visoki predstavnik
Posebno osjetljiv dio njegove izjave odnosi se na funkciju visokog predstavnika (OHR). Nebenzja tvrdi da postoje “primjeri očiglednog nepoštovanja BiH” i “pokušaji miješanja”, a kao centralni primjer navodi imenovanje Christiana Schmidta.
“To uključuje i postavljanje njemačkog državljanina Christiana Schmidta na mjesto visokog predstavnika u BiH, suprotno postojećim procedurama i bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti, kao i sve njegove kasnije aktivnosti.”
Ovo je poznata ruska pozicija: Moskva tvrdi da Schmidt nema legitimitet jer njegovo imenovanje nije “potvrđeno” u Vijeću sigurnosti UN-a. Istovremeno, drugi međunarodni akteri (PIC i zapadne države) ističu da je Schmidt imenovan od strane Upravnog odbora PIC-a, te da u praksi za imenovanje visokog predstavnika ne postoji obaveza formalne potvrde Vijeća sigurnosti.
Upravo tu nastaje pravno-politički spor: 2021. godine u Vijeću sigurnosti nije usvojen nacrt rezolucije koji bi podržao Schmidtovo imenovanje (inicijativa je propala), pa protivnici Schmidta taj detalj koriste kao argument “nelegitimnosti”.
“Primarna uloga Savjeta bezbjednosti”: ruski okvir za BiH
Nebenzja dalje naglašava da Vijeće sigurnosti UN-a treba biti centralni okvir za BiH i Dejton:
“Primarna uloga Savjeta bezbjednosti UN je održavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji ostaje nesporna osnova, koju je odobrilo ovo tijelo za regulaciju situacije u BiH.”
U formalnom smislu, Dejtonski mirovni sporazum jeste dobio snažnu podršku UN-a: Rezolucija 1031 iz 1995. “pozdravlja i podržava” mirovni sporazum i uspostavlja okvir međunarodnog angažmana nakon rata.
Međutim, rasprave nastaju oko toga ko je “konačni tumač” dejtonskih principa u praksi i kako se balansira domaći dogovor s međunarodnim mehanizmima (OHR, PIC, EU integracije). Taj sukob interpretacija, posebno u političkom diskursu, često služi kao gorivo za unutrašnje političke krize.
Balkan kao trajna tema u UN: BiH i Kosovo
Nebenzja tvrdi da Balkan nije slučajno stalna tačka na agendi Vijeća sigurnosti, te navodi da je situacija “složena” i u BiH i na Kosovu, uz tvrdnju da Kosovo ostaje “najveće žarište”.
“Balkan nije slučajno region koji je i dalje aktivni dio agende Savjeta bezbjednosti UN… složena situacija u BiH, kao i na Kosovu, koje… ostaje najveće žarište.”
Ova poruka se uklapa u širu rusku diplomatsku strategiju: insistirati na Vijeću sigurnosti kao glavnom forumu, gdje Rusija ima mogućnost veta i snažan utjecaj na formulacije, za razliku od evropskih i regionalnih okvira u kojima Moskva ima manji manevarski prostor.
Šta ovakve izjave znače za BiH “na terenu”?
Za domaću javnost, ovakve izjave imaju tri konkretna efekta:
- Podizanje političke temperature – jer se direktno dovode u pitanje legitimitet OHR-a i politike zapadnih država.
- Jačanje narativa blokova – “Zapad protiv Srba” naspram “Rusija podržava RS”, što dodatno polarizira političku scenu.
- Diplomatsko pozicioniranje – BiH se ponovo prikazuje kao “arena” šireg sukoba Rusije i Zapada, a ne kao država koja samostalno rješava krize.
U praksi, najveći rizik je što se unutrašnji problemi (ekonomija, odlazak ljudi, javne usluge) potiskuju u drugi plan, dok fokus ostaje na velikim sporovima: Dejton, entiteti, OHR, “strani utjecaji”.
Nebenzjina izjava nije samo komentar o BiH, nego i dio šire geopolitičke poruke: Moskva želi da se BiH i Balkan tretiraju prvenstveno kroz UN i Dejton, uz osporavanje legitimnosti visokog predstavnika i kritiku zapadnog pristupa. U BiH će takve poruke uvijek izazvati podjele, jer se oslanjaju na duboko suprotstavljene interpretacije poslijeratnog poretka i međunarodne uloge u zemlji.
