Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, sin jedne od žrtava, Muhamed Avdić, susreo se s pripadnikom Vojske RS koji je učestvovao u predaji njegovog oca. Iako nije dobio odgovor gdje su posmrtni ostaci, podijelio je potresnu ispovijest o potrazi za istinom i pravdom.
U Bosni i Hercegovini i dalje se traga za gotovo 1.000 nestalih osoba nakon genocida u Srebrenici 1995. godine. Proces identifikacije je sve sporiji, a informacije o lokacijama masovnih grobnica sve su rjeđe.
Muhamed Avdić, sin ubijenog Azema Avdića, govori o ličnom susretu s pripadnikom Vojske Republike Srpske koji je 20 dana nakon pada Srebrenice preuzeo njegovog oca, tada uhapšenog u Srbiji i izručenog Vojsci RS.
„Nisam tražio osvetu, već istinu. Rekao sam mu da je moj babo bio učitelj, čovjek koji nije pravio razlike među djecom. Niti on, niti moj otac nisu mogli odlučiti da li će biti rata, ali su mogli odlučiti hoće li biti ljudi ili neljudi,“ rekao je Muhamed.
Vojnik s kojim je razgovarao tvrdio je da samo „izvršavao naređenja“ i da ne osjeća ličnu odgovornost, iako priznaje da je bio karika u lancu koji je doveo do smrti Muhamedovog oca.
Muhamedov otac jedan je od gotovo 1.000 Srebreničana za kojima se još traga. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, najmanje 80 masovnih grobnica još nije otkriveno. Forenzički timovi sve teže dolaze do lokacija, čak i uz svjedočenja.
„Teško je pronaći tačna mjesta. Nekad pogriješimo i za samo nekoliko metara,“ istakla je Dragana Vučetić, viši forenzički antropolog.
Najviše žrtava pronađeno je na području Zvornika, u 38 masovnih grobnica. Lokacije se traže i oko Sarajeva, Trnova i Kalinovika, dok se za mnoge strahuje da su završile u rijeci Drini i obližnjim jezerima.
