Pod zastavom RBiH sa šest ljiljana su devedesetih godina prošlog vijeka počinjena brutalna ubistva Srba i njeno vraćanje u upotrebu je nedopustivo, poručeno je iz Republike Srpske.
Inače, tu ideju iznio je istoričar Enver Imamović, koji je naveo da je “žalosno to što se dogodilo sa zastavom ljiljana jer je bila u srcima onih koji vole BiH”.
“Sada imamo zastavu koja je uspostavljena od druga dva naroda, što je nepravda prema onima koji vole ovu zemlju. I ovu trenutnu zastavu poštujemo jer je naša sve dok ne vratimo onu sa ljiljanima”, rekao je Imamović za Hayat.
Guranje prsta u oko
Isidora Graorac, predsjednica Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila, kaže da je zahtjev za vraćanje ljiljana na zastavu BiH toliko paradoksalan da ga je suvišno i komentarisati. Dodaje da te zastave sve porodice koje su stradale u proteklom ratu podsjećaju na ratna dešavanja.
“I danas kad vidimo te ratne zastave, koje ističu predstavnici bošnjačkog navoda, to sasvim sigurno stvara nelagodu i vrlo negativan osjećaj kod svih Srba, a ne samo kod onih koji su u ratu izgubili nekoga. I zamislite da se jedan takav zahtjev razmatra, a da ne govorim da se takvo nešto prihvati i vrati na zastavu BiH. Prosto se pitam da li ovdje ima ikakve druge namjere osim guranja prsta u oko svima nama. Na kraju krajeva, ovo je još jedan od znakova da je zajednička budućnost naroda u BiH skoro pa nemoguća”, rekla je Graorac za “Nezavisne novine”.
Kakva je bila uloga SDA
Istoričarka Milena Mihaljević, viši stručni saradnik za memorijalizaciju, kulturu i politiku pamćenja Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, kaže da zahtjev za vraćanje zastave sa ljiljanima kao državnog simbola u BiH, te izjave Envera Imamovića koje se odnose na to pitanje, neodoljivo podsjećaju na dešavanja sa početka devedesetih godina prošlog vijeka. Kamere uživo
“Zapravo, isti arheolog i istoričar Imamović je februara 1991. godine u dnevnom listu ‘Oslobođenje’ kroz feljton, koji je, kako sam navodi, smišljeno datumski tempirao, aktuelizovao tematiku srednjovjekovnih grbova na kojima se nalazio simbol ljiljana”, kaže Mihaljevićeva za “Nezavisne novine”.
To je, dodaje ona, dovelo do toga da nekoliko dana kasnije Stranka demokratske akcije u skupštinskim klupama pokrene inicijativu za zamjenu dotadašnjih socijalističkih obilježja SRBiH, a nakon skupštinske rasprave odlučeno je da se zaduži stručna podgrupa, sastavljena od stručnjaka iz različitih oblasti kako bi izradili prijedlog obilježja, koje je kasnije trebalo da usvoji Skupština.
“Temelji izmišljene tradicije”
“Interesantno je da je na čelu te podgrupe upravo bio Imamović, koji je na temeljima izmišljene tradicije insistirao da se za osnovu uzme grb kralja Tvrtka I Kotromanića. Valja spomenuti da su prilikom izrade obilježja sa tog grba, kako sami navode, uklonili suvišnu heraldičku dekoraciju, koja se ogledala u lozi od krstova koji su ukrašavali kosu gredu. Iako je stručna podgrupa završila idejna rješenja za zastavu i grb, ona nikada nisu verifikovana od strane Skupštine zbog izbijanja rata”, kaže Mihaljevićeva.
Čak ni to, dodaje ona, nije spriječilo Imamovića.
“Nije ga spriječilo, već mu je dalo vjetar u leđa, da odmah po održavanju nelegalnog referenduma od 29. februara i 1. marta 1992. godine, ista ta idejna rješenja sa sitnim izmjenama u boji i obliku, ponudi za obilježja tzv. Republike BiH, ali i tzv. ARBiH. Time su muslimanski, odnosno bošnjački političari i intelektualci pokušali služeći se metodama simboličke strategije, preko ljiljana i obilježja na kojima se nalazio, da navedu sopstveno stanovništvo da istoriju srednjovjekovne Bosne dožive kao nacionalnu”, rekla je Mihaljevićeva.
Elementi rata
Prema njenim riječima, ovakav razvoj događaja, “iako možda ne u očekivanom pravcu, ipak je doveo do određene vrste ujedinjenja oko ljiljana, ali je istovremeno njegovo značenje bitno udaljilo od izvornog, ispunivši ga elementima rata i negativnog osjećanja prema drugima”.
“Samim tim, koliko god ga isticali u vidu kolektivnog simbola, te upućivali zahtjeve kojima smo danas svjedoci, zastava sa ljiljanom će za njih sa sobom uvijek nositi simbolički kapital vezan za tzv. ARBiH i ratni period od 1992. do 1995. godine, a ne kao nešto što ukazuje na njihovu vezu sa dalekom prošlošću na ovim prostorima. Sa druge strane, ljiljan kao oličenje Presvete Bogorodice, čistote, čednosti, kao stari simbol hrišćanske tradicije, te obilježje dinastija Nemanjića i naročito Kotromanića, treba da ostane sastavni dio srpskog kulturno-istorijskog nasljeđa, bez obzira na bilo kakve zahtjeve ili izjave zasnovane na krivotvorenju istorijskih činjenica sa kojima se danas susrećemo”, kaže Mihaljevićeva za “Nezavisne novine”.
Inicijativu treba odbiti
Milorad Kojić, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, rekao je da, ako bi ova inicijativa došla na dnevni red u parlament BiH, svi Srbi u oba doma treba da je odbiju. Štaviše, dodaje on, ne smije se dozvoliti da ona prođe ni sjednicu Kolegijuma i dođe na dnevni red.
“Znamo da su upravo pod tom zastavom Srbi brutalno ubijani u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, te da su takve zastave koristili i mudžahedini koji su odsijecali srpske glave. Dovoljno je da se prisjetimo Ozrena i Vozuće. Povratak takve zastave bi probudio traumu kod porodica žrtava i definitivno takvu inicijativu srpski predstavnici moraju jednoglasno odbiti. Ne smije se naći ni na dnevnom redu”, rekao je Kojić u izjavi za “Nezavisne novine”.