Potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković u intervjuu za magazin „Mreža“ uoči obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici iznio je zabrinutost zbog dugotrajnog zanemarivanja ovog grada i života njegovih stanovnika. Poručuje da, osim što se svake godine mijenja broj ukopanih žrtava, u Srebrenici se, nažalost, ništa drugo ne mijenja.
“Srebrenica politički umire godinama. Grad je prazan, bez perspektive. Nekada je imala 37.000 stanovnika, danas ih je manje od 5.000. Jedina stvar koja se promijeni svake godine jeste broj ukopanih žrtava u Memorijalnom centru”, kazao je Duraković.
Srebrenica kao simbol zaborava
Duraković je naglasio da Srebrenica postaje aktuelna samo tokom nekoliko dana jula, dok ostatak godine institucije i javnost zaboravljaju njene potrebe i stvarnost u kojoj žive njeni stanovnici.
“Bojim se da smo samo svjedoci da se ništa ne mijenja osim broja žrtava koje se ukopaju. Obećanja su prisutna, govori su tu, ali život poslije 11. jula je ono što nedostaje.”
Negatori genocida i slabost pravosuđa
Duraković se osvrnuo i na kontinuirano negiranje genocida, ističući da se u BiH suočavamo sa posljednjom fazom genocida – negiranjem.
“Mnogi ne smiju javno priznati istinu. Ogroman broj ljudi se nije distancirao od ratnih zločinaca i to je opasno. Negiranje genocida se dešava i kroz obrazovni sistem.”
Iako postoji zakon koji kažnjava negiranje genocida, on se, prema njegovim riječima, ne primjenjuje dosljedno.
“Naše pravosuđe nije nezavisno. Politički utjecaj je duboko ukorijenjen, a nemoć tužilaštava jasno pokazuje zašto se zakon ne primjenjuje.”
Rezolucija o genocidu i obrazovanje
Duraković smatra da je usvojena Rezolucija o genocidu značajan korak naprijed, posebno u međunarodnom kontekstu, ali da se bez sistemskog obrazovanja – malo toga može promijeniti.
“Genocid mora postati dio nastavnih planova, ne samo kao puka činjenica, već kao tema iz koje će buduće generacije učiti i razvijati svijest.”
Dodik, policija i sistemski pritisci
Govoreći o najavi rezervnog sastava policije u RS, Duraković tvrdi da se radi o političkom manevru Milorada Dodika s ciljem širenja kontrole.
“Dodik time gradi oružanu strukturu po svojoj volji, ali ne vjerujem da će takav projekt uspjeti. Postojeća policija već ima ozbiljne probleme – od kadrova do plata.”
8.000 ljudi još uvijek traži pravdu
Prema riječima Durakovića, potraga za nestalima se gotovo zaustavila – ne zbog nedostatka volje, već zbog sistemskog prikrivanja informacija.
“Tražimo oko 1.100 Srebreničana i više od 8.000 žrtava u cijeloj BiH. Informacije postoje, ali ih oni koji znaju – kriju. To je poraz naše civilizacijske zrelosti.”
Zaključak: Srebrenica nije samo 11. juli
Duraković intervju zaključuje upozorenjem da bi Srebrenica mogla potpuno nestati ako se ne pruži stvarna podrška – institucionalna, ekonomska i moralna.
“Strah me da Srebrenica ovakva kakva jeste neće preživjeti – ni za Srbe, ni za Bošnjake, ni za ostale. Život tamo nestaje. Ako čovjek ne bude stavljen na prvo mjesto, ispred inata i politike – nema napretka.”
Durakovićeve riječi opominju i pozivaju – da se genocid ne pamti samo 11. jula, nego da se kroz konkretne korake, podršku i obrazovanje Srebrenica vrati životu i dostojanstvu koje zaslužuje.
data-nosnippet>