Gledajući kako svakodnevno pokušavaš da žrtvuješ sve nas što je ostalo i preteklo zarad svog opstanka na vlasti i produžetka agonije, sjetih se kako si nekada pisao pismo Slobodanu Miloševiću, davnog 20. septembra 2000. godine, kada si mu poručio:
„Ako u tebi ima snage, osjećaja časti, kajanja ili stida izaberi pokajanje, zatraži oproštaj od svog naroda i idi. Ima ko da vodi Srbiju tamo gdje bi već bila da nije bilo tebe. Vrijeme je da odeš, Slobodane. Tvoj narod te više ne želi. Tu ti sila ne pomaže. Učini bar jednu uslugu Srbima – pusti ih da slobodno kažu da hoće rastanak s tobom. Tvoj interes i srpski interes ovđe se razilaze. Ti idi lijevo, a Srbi neka idu pravo”.
Zaboravio si kako si tada, kada si bio Dašak svježine zapada i Madeleine Albright na Balkanu, kritikovao Slobu što je narod opljačkao, Srbiju opustošio i vezao za Aziju, sukobio sa cijelim svijetom, a ti si ga davno prevazišao, pa te podsjećam kakve si nekad, pred njegov pad, po instrukcijama iz američke ambasador slao poruke predsjedniku SR Jugoslavije, koji ti je bio mentor i prethodno te postavio za premijera, piše Nebojša Vukanović u otvorenom pismu Miloradu Dodiku.
„Bogatu zemlju, ponosne ljude si opustošio, vezao za Aziju, natjerao svoj narod da u ratu protiv cijelog svijeta gine za spas čovječanstva od novog svjetskog poretka. Vrijeme je da podvučeš crtu ispod svoje vladavine. Ako u tebi ima snage, osjećaja časti, kajanja ili stida izaberi pokajanje, zatraži oproštaj od svog naroda i idi. Ima ko da vodi Srbiju tamo gdje bi već bila da nije bilo tebe. Vrijeme je da odeš Slobodane”!
-Davno je i tebi bilo vrijeme da odeš, jer je Slobo za tebe bio Majka Tereza, a ovo ti je sada posljednji trenutak i šansa da se makneš sa mrvicom dostojanstva a ti dobro znaš zašto. Proteklih decenija si nas raselio, raskućio, ponizio, obrukao, sistemski razorio društvo, od obrazovanja, svih institucija do privrede i ekonomije, zadužio i doveo nas na prosjački štap, da idemo sa kapom po svijetu ko prosjaci i tražimo milostinju, od Saudijske Arabije do Londona i Beča. Na dnevnom nivou gubimo desetine miliona, zahvaljujući tvojim kadrovima i stručnjacima, lopovima i neznalicama koje si postavio na ključne pozicije da nas pustoše namještenim sporovima, tenderima i poslovima, neviđenom pljačkom i korupcijom.
Tvoja, kao ni moja ili bilo čija glava, nije vrijedna proljevanja krvi. Nemoj da nas sve žrtvuješ i vučeš sa sobom u ambis i provaliju, koju si nam iskopao kao raku, držiš kao taoce već skupi malo hrabrosti, ako je imaš još nečeg ljudskog u sebi, povuci se, igraj sa unučićima, i tako nam daj šansu da se nekako izvučemo i oporavimo.
Srbi su dostojanstven, vrijedan, hrabar, pošten narod, prestani da nam gaziš ljudsko dostojanstvo i ponižavaš. Ako je ostalo šta ljudskosti u tebi miči se odmah poslije Svetog Đorđa, odlazi, ako ne zbog naroda i Republike Srpske onda zbog sebe i svoje porodice, biće lakše svima, i tebi i nama. Umorio si se od silnih helikoptera, limuzina, pratnje, putovanja, neprospavanih noći, migrena, terora, izliva bijesa, straha, krajnje ti je vrijeme da se više mičeš, da se odmoriš i da nas oslobodiš…
Ako ne vjeruješ meni, ako si zaboravio šta si nekad govorio i pisao Slobu Miloševiću, podsjetiću te šta je o tebi i sličnim tirjanima govorio naš veliki Meša Selimović, poslušaj bar njega, ako nećeš mene, oslobodi nas terora i pošasti, narod bi rekao „Putuj igumane ne žali manastira..“, poručio je Vukanović.
Meša SelImović: O vlasti
Iz romana Tvrđava velikog bosanskohercegovačkog pisca
-Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična.
Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promene. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć…