“Nisam nikako kontao sebi sanske koze nabavljati… Svi alpina lijepa, alpina mliječna… Ispalo spontano, nazvao me čovjek, prodaje koze, nema ih ko više držati…, kažu vidjeli da se bavim time, ne daju ih svakome, pa nek kod tebe završe, odem, pazarim, svidjelo mi se, kad sam ih dovukao, mlijeka ko vode, isplativije njih 15 držati nego 40 nekih drugih, tako svoju priču započinje mladi Admir Omerčević (36) iz sela Ragale u Fojnici.
On je prije dvije godine riješio da nabavi koze i tako započne svoj biznis. Za samo dvije godine od toga, stekao je, veli, kuću, auto, konje i kafić!
Pred kamerom Alena Avdića, za njegov YouTube kanal, ispričao je da od 15 bijelih koza namuze dnevno 45 litara mlijeka a znao je imati po 30 alpinki a isto toliko mlijeka namuze. Muze ih ujutru i uvečer.
– Pa nije ni čudo što ti praviš kuće i kupuješ džipove… – glasio je komentar na koji se Admir samo slatko nasmijao.
Kako sam kaže i ne krije, ima – i riješio je da malo smanji jer je njihova čaršija mala a da ide u Sarajevo na pijacu nema kad, a u Fojnici proda ama baš sve.
– Evo sad za vikend dođe žena iz Njemačke i jedna porodica iz Crne Gore i sve što sam sira imao u kući – četiri-pet kila, sirutke i mlijeka, sve ode – kaže kozar i dodaje: Evo sad nema po kile sira u kući. Na imanju inače ima 22-23 muzne koze i uvijek neko naiđe i rasproda sve što proizvede.
I to ne samo sir i surutku nego i jariće, samo za vikend prodao je sedmoro a prošle godine u sezoni čak 250.
– Kome prodao, pa narodu!, veli i dodaje pošto je kilo – 50 maraka (25 eura). Ako danas niko ne dođe, eto ih sutra dvojica, zovu me ljudi, imaju vikendice, kažu spremi, zakoljem, ispečem, ispečem… Može dostava? Može! Zadovoljni i oni i ja… – priča kako mu ide posao i dodaje: Dobra roba i pošteno! Možeš 100 prodati, a jedno da ne valja pročuje se, kod nas se loša riječ najbrže čuje…
– Dogovorim s čovjekom jare 250-300 maraka i daš mu i teže i na svoju štetu, moraš da ispoštuješ čovjeka, ali da slažeš ne smiješ nikako… – kaže on i smije se na podsjećanje da je od koza džipa kupio, sad kuću zida i dolaze majstori da pokrivaju štalu pa će ako Bog da imati i 150 koza.
I koze nisu jedino što drži, ima punu štalu stoke – tri konja! I živinu, drži kokoške…
Samo od mlijeka dnevno uzme 100 maraka, pa od tri-četiri kila sira dnevno što proda – kilo 20 maraka, pa računaj! A gdje su jarići tek…
Nije krio ni kolika mu je mjesečna zarada samo od mlijeka – 3.000 maraka, a godišnje 36.000 maraka a gdje su jarići, meso, sir, sirutka.
– Zvali me iz Beograda, Zagreba da pitaju kako da počnu s kozama ali ne možeš za 5 dana reći da ne ide, nije ni meni s neba palo, i ja sam se prve godine napatio. On kupi 5 koza i konta ne mora ništa raditi, mene ova štala koštala 15.000-16.000, moraš da ulažeš, kredit ne dižem ali ne može ništa preko noći… Da čovjek ne mora da ulaže, ja ne bih znao šta ću od para – kaže uspješni kozar i dodaje da i ne gleda koliko para zaradi nego mu je važno da ima i da živi dobro. Žena mu ne radi, imaju dvoje djece.
Naglašava da ništa ne može preko noći i da je bilo teško ali da je on takav, uporan i uporan!
Krenuo je sad i u novi biznis – sa ženom je posijao 100 kila luka pa šta bude.
– Uložio sam 700 maraka u to a možda udari nevrijeme i ode sve, ali ne možeš tako da gledaš… Eno prije neki dan sam za 20 kokoši dao 600 maraka, dođe orao odnese… pa kupim jarad, kozu, ono krepa… – veli Admir koji je u firmi sad uzeo tri mjeseca neplaćeno pa će s konjima koje je kupio da pravi ture s turistima gore po šumi…
– Ja ne bih morao ni pola od ovoga, svaki dan zovu sa Biroa da se žena zaposli, a ne mora, nek uživa sa djecom. Dođe ujutru, pomuze i ode, može da legne – malo kroz smijeh kaže Admir pa dodaje da mu je žena vrijedna jer bi rijetko koja dolazila po dvaput-triput od kuće gore ovamo, pa muzla, sirila, polagala stoci..- kaže Admir koji joj je, veli otvoreno, rekao prije nego što su se uzeli da on radi s kozama i da je to to – ako hoće, hoće ako neće, biće druga a ako ne bude nijedna neće se ženiti.
Stigao i kafić da otvori!
Na opšte čuđenje i kafić je otvorio u Fojnici pa se voditelj s njim našalio kako dijasporu prvo nahrani, proda im meso, sir, mleko, jaja pa ih onda svrati u svoj kafić gdje potroše još para na piće.
– Kod mene kafa najjeftinija – marka, i bolje 300 kafa po marku nego 20 po marku i po pa uz kafu još rakija, piće, sok, meze…
Admir veli i da mladi neće ništa da rade i da ne umiju s ljudima a treba umeti.
– Pa gdje ima ovo, sjediš u prirodi, zarađuješ, svoj na svome… Kaže mi drug sutra ima viza za tebe, ženu u Njemačkoj… Ali Admir neće: Odeš tamo a ovdje ti Bog dao sve – borovnica, vrganja nabereš za sat onoliko a kilo po 8 maraka…
– Kaže mi čovjek daj na zajam 100 maraka, a ja se polomio ovdje za Bajram s jarićima da zaradim 1.000 maraka, a on sjedi sunča se na balkonu, mogao je taj dan da dođe da mi pomogne, da zaradi… a traži mi 100 maraka – veli Admir koji je sa 36 godina već stekao onoliko što drugi mogu samo da sanjaju… Pa kaže i da mu je brat mlađi 14 godina a ne može pola ko on a za to je kriva ta šiša, ti burgeri, doneri, čips… Nema on pojma ni šta je sir, ni maslenica…
– Ja sam sa 7 godina konja držao uz plug, sad pola ne zna ni šta je plug – kaže Admir koji dodaje da u njegovom kafiću šiše nema niti će je ikad biti jer je izričito protiv toga.