Na svojim svečanim diplomskim odorama braća su ponosno nosila Cvijet Srebrenice, a Kenanova poruka na društvenim mrežama duboko je ganula javnost s obje strane Atlantika
Iz američkog grada St. Louisa, koji je devedesetih godina postao utočište za hiljade protjeranih građana Bosne i Hercegovine, stiže jedna od najljepših i najinspirativnijih priča ove godine. Ugledni profesor David Pettigrew podijelio je dirljivo svjedočanstvo o porodici Hasana Mustafića, izbjeglicama iz Srebrenice koji su u Ameriku stigli bez ičega, a ovog vikenda dočekali su trenutak najvećeg ponosa.
Njihova dva sina, Esed i Kenan Mustafić, diplomirali su na prestižnom univerzitetu St. Louis University. Esed – koji je ime dobio po amidži ubijenom u genocidu u Srebrenici – diplomirao je kao doktor porodične medicine (M.D.), dok je njegov brat Kenan stekao diplomu inženjera aviotehnike (Aerospace Engineering).
U svojoj emotivnoj objavi Kenan se osvrnuo na tri decenije dugu borbu svoje porodice i pobjedu života nad uništenjem.
„Prije 31 godinu Srebrenica je pala. Pala je jer su neki htjeli da izbrišu naš narod. Pokušali su da izbrišu našu historiju. Pokušali su da nas potpuno unište. U tom genocidu pokušali su da unište našu budućnost. Danas, nakon 31 godine, nosimo Cvijet Srebrenice kao dokaz da nisu uspjeli. Nosimo cvijet kao dokaz da nas ne mogu uništiti. Nosimo cvijet da dokažemo svijetu da se borimo za pravdu naših nestalih“, poručio je mladi inženjer.
Poseban i najemotivniji dio poruke Kenan je posvetio svojim roditeljima, koji su u tuđem svijetu podnijeli ogromne žrtve kako bi svojoj djeci obezbijedili ono što je njima bilo uskraćeno.
Prije 31 godinu naši roditelji izgubili su sve. Došli su u tuđu i nepoznatu zemlju sa željom za boljom budućnošću. Tu budućnost nisu gradili za sebe, nego za nas. Svakodnevno su se borili kako bismo mi imali sve što nam je ikada bilo potrebno. Od jutra do mraka, sedam dana u sedmici, radili su kako bi nama izgradili tu budućnost. Hvala vam, mama i babo, za sve što ste nam dali u životu. Neka vas Allah nagradi na ovom i na onom svijetu“, stoji u pismu zahvalnosti.
Kenan je naglasio i snažnu vezu između bosanskohercegovačke zajednice i grada koji ih je primio kao svoje građane, ističući da je vrijeme da nova generacija uzvrati zajednici koja im je pružila ruku spasa.
Danas stojimo pred svijetom kao sinovi Srebrenice. Jedan doktor porodične medicine i jedan inženjer aviotehnike. Jedan mali cvijet na našim prsima ništa je u poređenju s onim što nosimo u srcima. Nisu nas mogli izbrisati, niti našu historiju, niti nas uništiti kao narod. Nakon 31 godine rijeka Drina i dalje snažno teče. Sve dok se njeni talasi čuju, čuće se i priča o djeci Srebrenice“, zaključio je Kenan Mustafić.
Priča o porodici Mustafić nije samo priča o akademskom uspjehu; ona je snažan simbol bosanskohercegovačkog prkosa, opstanka i neizmjerne roditeljske ljubavi koja je iz pepela Srebrenice odgojila novu, uspješnu generaciju ljudi.